
Urbanističku devastaciju grada Zagreba potpisuju Milan Bandić i njegova administracija pa se, logično, nametnula ideja o preimenovanju tog trga imenom žrtava tog sistema upravljanja.
Žrtve Milana Bandića su svi oni građani koji su na bilo koji način oštećeni gradnjom koja je izmakla kontroli, privatnim građevinskim investitorima, kojima se, uz svesrdnu pomoć gradskih vlasti, ispunjavaju sve, pa i najperverznije, želje. I u tom nasrtaju nestaju spomenici kulture, javni parkovi, pješačke zone, trgovi se iz okupljališta svih pretvaraju u okupljališta Nekih. Na odru takvog, anakronog, podivljalog kapitalizma žrtvovana je sloboda i mir građana, ne samo onih koji sad žive, već i onih koji tek dolaze, ali i onih koji su odavno otišli.

Tako su se, među kolateralnim žrtvama, našle i veličine kao što je Nikola Tesla (čiji je spomenik, voljom gradonačelnika, premješten s Instituta Ruđer Bošković na skroz neadekvatno mjesto na uglu Tesline i Preradovićeve ulice), Ivan Meštrović (za čiju želju, da se taj spomenik mora nalaziti isključivo na IRB-u, gradske vlasti nemaju sluha), žrtva je pjesnik Vladimir Vidrić, čiju kuću namjeravaju srušiti, a naposljetku, i Petar Preradović (čiji je trg "preimenovan", a
neizvjesna je i sudbina njegovog kipa na istom tom trgu).
Žrtve smo predstavljali svi mi, koji smo direktno pogođeni gradonačelnikovim povlađivanjem privatnim interesima građevinara. U našim se kvartovima, tako, gradi u parkovima, ulice nam se urušavaju, voda nam je zatrovana. Ukratko, za naše potrebe nitko nema sluha, slušaju se samo odabrani, čiji se argumenti mjere sadržajem plavih koverti.
I zato smo se okupili na Cvjetnom trgu, kako bismo, na simboličan način, odali počast svim žrtvama ovakvog načina upravljanja. Pritom Milan Bandić nije samo onaj čovjek koji vrši funkciju gradonačelnika Zagreba, nego su Milani Bandići svi oni u svim hrvatskim gradovima koji žrtvuju vlastite građane potrebama "elite".