Avionima protiv bagera

Livada je već skoro potpuno uništena. Na mjestu gdje su se nekad djeca igrala, gdje smo svi provodili slobodno vrijeme, sad je krater, iz dana u dan sve dublji.
Livada je oduvijek bila mjesto druzenja i igre. Na taj smo je način jučer i simbolički ispratili, dakle razigrano i veselo. Ogorčeni smo zbog svega što se dogodilo, ali livada nije zaslužila da je samo tako zaboravimo i prepustimo hladnoj lopati bagera. Ova livada je samo jedna od stotina takvih parcela diljem grada. Našom borbom nismo uspjeli spasiti ovu livadu, ali puno toga smo ipak naučili, prenijeli poruku drugim građanima kako je građanski otpor ovakvoj devastaciji grada potreban. Livada u Borovju je žrtva takvog "upravljanja" gradom. Zato mi u svemu ovome nismo gubitnici. Ako je netko gubitnik, to je prvenstveno grad.Jer, oni mogu uništavati parkove, mogu zasipati betonom svaki milimetar ovog napaćenog grada. Mogu oni zgrtati svoje prljave novce, ali jednu stvar ne mogu uništiti, a to je naš duh. Kako bismo to pokazali, jučer smo se našli iza zgrade, opremljeni gomilom papirnatih aviončića. Bacanjem tih aviončića preko ograde, jasno smo pokazali svima kako ne mogu uništiti dječju radost, smijeh igru!
Mislim da je poruka više nego jasna, a sve su popratili novinari Večernjeg lista, sutra.hr i Cropix-ov fotoreporter.

Sram vas bilo!

U današnjoj emisiji na Radiju Sljeme, gdje sam se u eteru našao s Jelavićem, pročelnikom gradskog ureda za sve i svašta, javno sam izgovorio ono što sam odavno želio, a to je: "Gospodinu Jelaviću, kao i cijeloj garnituri koja upravlja gradom mogu samo poručiti neka se srame!" U biti, želio sam im poručiti "neka se srame, ako su za to uopće sposobni. Ja najozbiljnije mislim da oni za sram nisu sposobni. Oni su najobičniji beskrupulozni uzurpatori javnog prostora, a njihova je vizija devastacija grada. Kao što je jedan prijatelj lijepo rekao:

.... za 15 godina, kad ta geta postanu legla narkomanije, kriminala i psihopatije, sigurno će se pojaviti puno pametnih glava koje će ukazivati na lošu urbanizaciju i neplansku gradnju, ali jebiga, bit će kasno.

Smrt livade

"Baš bi volio da sutra opet otvorimo ogradu", rekao je mali J., "tako je lijepo igrati se na livadi..."
Više vrijedi jedna takva rečenica, izgovorena iz dječjih usta, nego sve ono što smo u zadnjih godinu dana čuli od svih onih tzv. "nadležnih", "mjerodavnih" i slične gamadi.
Gamadi, da. Jer nemam ljepše riječi za te strukture, kako gradske vlasti, tako i ministarstava. Gamad je to, jer uzurpiraju svaku zelenu površinu, uništavaju i prirodnu i krajobraznu baštinu, uništavaju dječja igrališta, građanima oduzimaju mjesta opuštanja i rekreacije. Od nas stvaraju poslušnike, skrušene i bezvoljne aparatiće na navođenje.
Ipak, djeca dokazuju koliko razumiju samu srž problema. Djeca jako dobro znaju koliko je livada dobra za njih. U svakom ubranom cvjetiću, u svakom mravu, u svakoj gusjenici i glisti, u trčanju za loptom po zelenoj travi.. u svemu tome ima toliko dubine, toliko smisla, to je toliko iznad svih tih privatnih interesa kojima se vode profiteri.
I na to smo upozoravali sve mjerodavne službe čitavih 12 mjeseci.
Ali nitko nas nije želio čuti.
Jučer su postavili ploču na ulaz u gradilište.
Danas je buldožer zario svoju lopatu u zemlju. Digao je prvi sloj zemlje, zatim još jedan i još jedan. Odlazi livada pred našim očima, a mi to možemo samo bespomoćno gledati. Ima nas premalo, ne možemo organizirati živi zid pred ulazom u gradilište, kojim bismo spriječili ulazak strojeva.

Početak uništavanja - prvo prodiranje lopate bagera u travnjak

Ljudi su, kao i svakog drugog dana, odlazili na posao, potpuno mirno, kao da se ništa ne događa. I to je slika mlade hrvatske inteligencije!

Neki se i dalje, kao i tokom cijele akcije, ponašaju kao da se ništa ne događa.

Dodo je vikao: "Marš bageru! Ajde ča! Bježi!"
Matko me pitao: "Tata, a šta danas će nam iskopati livadu? Hoćemo li onda ići na neku drugu livadu? Ali onda će iskopati i tu drugu livadu, šta ne?"
Kažem vam, još jednom, više ima mudrusti u toj dječjoj jednostavnosti nego u svim tim zapetljanim igrama ozbiljnih, odraslih ljudi.