Kao što je bilo i najavljeno, u srijedu su nas posjetili aktivisti Urbanističkog savjeta Zelene akcije. I ne samo oni. S njima su došli predstavnici Prava na grad, projekta Grad Građanima! i nekolicine inicijativa iz okolnih naselja. Sa svima njima došla su i dvojica iz Chicaga, ne iz naše ulice, već iz onog američkog grada. Kako nam je Sonja Soldo, koordinatorica projekta Grad Građanima! prethodno objasnila, trenutno u Zagrebu borave istraživači i novinari iz Chicaga i rade na publikaciji o socijalnim previranjima, urbanom razvoju i planiranju na području Zagreba.
I tako… nakon konspirativnog razgovora s Vitomirom Layem u njegovom automobilu (padala je kiša), skupili smo se, ispozdravljali (kako to diplomati kažu, razmijenili note) i onda krenuli u naš blok. Ispred mene se u tom pokretu ispriječio časnik HV-a, u besprijekorno ispeglanoj svečanoj uniformi, sa ženom i djecom. Upitao me potpisuje li se tu peticija i onda se potpisao i rekao nam da svima u Borovju, ne samo nama, smeta ta gradnja. To je bio početak.
Dakle, došli smo u naš blok. Vera Šimek i njeno aktivističko društvo su razgledali ogradu, ustvrdili još jednom kako sve izgleda užasno, klaustrofobično i da “podsjeća na koncentracijski logor”. Na sjeveroistočnoj strani ograde smo stali i raspravljali o svemu viđenom. Peticija se potpisivala, dijeljeni su savjeti, pojavili su se novinari Večernjeg lista, spontano su počeli dolaziti stanari okolnih blokova kako bi potpisali peticiju. Ne samo potpisali, nego su tražili i da im podijelimo liste, kako bi skupljali u svojim zgradama. Uglavnom, atmosfera je bila odlična. U mnogim razgovorima s novinarima, građanima, Leom iz Prava na grad, Sonjom iz Grad Građanima! i Chicažanima vrijeme je prošlo jako brzo, a nade su još mnogo narasle.
Čikažani, inače, nisu ni bili svjesni da se nalaze u Ulici grada Chicaga, dok im nisam to rekao. Ta ih je činjenica oduševila pa sam malo pozirao pred pločicom s kućnim brojem.
Poslije smo još malo sjedili u Il Mondu, raspravljali o zatečenoj situaciji… Još jednom nam je Zelena akcija obećala punu podršku (što je već dan poslije konkretizirano). Tako, kad se peticija bude slala, oni će sastaviti jedan opširan dopis, potkrijepljen stručnim mišljenjem, koji će biti priložen pošiljci.
Ono što je također vrlo važno je da, kako sam već spomenuo, Čikažani pripremaju publikaciju, za koju su i nas zamolili da damo svoj prilog. Trebalo je brzo reagirati (deadline je bio četvrtak navečer), ali uspjelo je. Opširni odgovori na sva njihova pitanja su im poslani na vrijeme i, dok ovo pišem, publikacija je već otisnuta. U srijedu u 19 h, u kinu Central, bit će promovirana, a nakon toga će biti besplatno dijeljena na mnogim mjestima po Zagrebu.
Nema komentara:
Objavi komentar