Trg zrtava Milana Bandića

[Iako smo se jednom zarekli da na ovom blogu nećemo spominjati ime diplomiranog politologa što upravlja Gradom, dozvolili smo si kršenje ovog pravila u ovoj iznimnoj situaciji]
U subotu, 20. listopada, simulirano je preimenovanje jednog trga. Trg je Cvjetni, dakle, Trg Petra Preradovića. Taj trg je na udaru privatnih investitora, a, s obzirom na to da se nalazi u samom centru Zagreba, kao i na njegovu važnost u cjelokupnom životu grada, sve što se na njemu zbiva privlači medijsku pažnju već mjesecima. Zbog toga je i najpogodniji za ukazivanje na urbanističke probleme što se tiču ne samo cijelog Zagreba, već i svih gradova diljem Hrvatske.
Urbanističku devastaciju grada Zagreba potpisuju Milan Bandić i njegova administracija pa se, logično, nametnula ideja o preimenovanju tog trga imenom žrtava tog sistema upravljanja.
Žrtve Milana Bandića su svi oni građani koji su na bilo koji način oštećeni gradnjom koja je izmakla kontroli, privatnim građevinskim investitorima, kojima se, uz svesrdnu pomoć gradskih vlasti, ispunjavaju sve, pa i najperverznije, želje. I u tom nasrtaju nestaju spomenici kulture, javni parkovi, pješačke zone, trgovi se iz okupljališta svih pretvaraju u okupljališta Nekih. Na odru takvog, anakronog, podivljalog kapitalizma žrtvovana je sloboda i mir građana, ne samo onih koji sad žive, već i onih koji tek dolaze, ali i onih koji su odavno otišli.
Tako su se, među kolateralnim žrtvama, našle i veličine kao što je Nikola Tesla (čiji je spomenik, voljom gradonačelnika, premješten s Instituta Ruđer Bošković na skroz neadekvatno mjesto na uglu Tesline i Preradovićeve ulice), Ivan Meštrović (za čiju želju, da se taj spomenik mora nalaziti isključivo na IRB-u, gradske vlasti nemaju sluha), žrtva je pjesnik Vladimir Vidrić, čiju kuću namjeravaju srušiti, a naposljetku, i Petar Preradović (čiji je trg "preimenovan", a
neizvjesna je i sudbina njegovog kipa na istom tom trgu).
Žrtve smo predstavljali svi mi, koji smo direktno pogođeni gradonačelnikovim povlađivanjem privatnim interesima građevinara. U našim se kvartovima, tako, gradi u parkovima, ulice nam se urušavaju, voda nam je zatrovana. Ukratko, za naše potrebe nitko nema sluha, slušaju se samo odabrani, čiji se argumenti mjere sadržajem plavih koverti.
I zato smo se okupili na Cvjetnom trgu, kako bismo, na simboličan način, odali počast svim žrtvama ovakvog načina upravljanja. Pritom Milan Bandić nije samo onaj čovjek koji vrši funkciju gradonačelnika Zagreba, nego su Milani Bandići svi oni u svim hrvatskim gradovima koji žrtvuju vlastite građane potrebama "elite".

Reakcije na Rješenje o uklanjanju

Jučer smo primili jako puno čestitki sa svih strana. Rješenje o uklanjanju (gradilišta) je samo privremena pobjeda, pobjedica, jedan maleni korak naprijed, koji je nastupio u trenutku kad smo već mislili da je sve uzaludno. Šaljem neke od reakcija (s mojim [komentarima])

Vera Šimek Petrinjak:

Nikola! Bravo!!! Hura!!!!!!!!!!! Vama je to prva pobjeda, pa vjerujem da ste ponosni.  Nama nije prva, ali je jako značajna. Danas na Savjetu bilo bi dobro reći o čemu se radi. Hoćete li moći doći na 10-15 minuta? Pozdrav.
Vera
[bio sam na sastanku Savjeta, samo na pet minuta - dočekali su me pljeskom :-) ]

Darija Božac:
Bravi ,
čestitam, ipak znači ima nade. Kod nas su na žalost izglasali mogućnost gradnje u parku Mladenaca (kod Augustovog hrama) na Rivi i kod Sidra. Park grada Graza se izvukao.

Iva Zenzerović:
bravoo Nikola i inspektori, malo su se ufrkisali  sad kad se pocelo rušit, pa su konačno počeli i nesto radit. super, super

Goran Zgrablić:
BRAVO NIKOLA i ekipa s Borovja! Istina je da su ova nesretna rušenja u Zagrebu prvo na HEP a sada i Kerumovom gradilištu doprinijela vašoj pobjedi, ali da niste imali dobro organiziranu akciju pokrenutu prije više od pola godine ne biste sada uspjeli sklepati nešto na brzinu i iskoristiti priliku. Još jednom potvrda da su takve dobro organizirane akcije građana potrebne.

[ovdje su se potkrale dvije greške:
1. nisu rušenja povod našem uspjehu, jer smo mi prije tih događaja poslali Ministarstvu prijavu, čak dva puta - drugi put je upalilo;
2. naša akcija traje 4.5 mjeseca, a ne više od pola godine]

Nina Brnić:
Bravooo, Nikola i susjedi!!! Svaka čast na ovome, budi nadu da nešto ipak funkcionira i da se može nešto napraviti ako si dovoljno uporan.

Ivana Bašić:
Bravo Nikola! Baš mi je večeras Jagorova sestra rekla da te srela i obavijestila me o uspjehu akcije LivaDA. Tako sam
sretna zbog svih vas koji ste se udružili, pokušali i uspjeli napravit nešto za sebe i kvart. Bravo!

Nevjerojatno, ali istinito!

Nakon svih dopisivanja s
Gradom, Vijecem gradske četvrti, i ostalima, već je sve skupa počelo izgledati kao
beskonačno dopisivanje.
Kad ono..
Jučer smo dobili pismo iz Odjela inspekcijskog nadzora Ministarstva
zaštite okolisa, prostornog uređenja i graditeljstva, u kojemu kažu ovo:
"Povodom Vaše prijave obavljen je inspekcijski pregled te je utvrđena
povreda Zakona o gradnji, slijedom čega se donosi Rješenje o uklanjanju
(....)"
URAAA!!!!!!

Ukratko

U zadnje vrijeme naše su se aktivnosti uglavnom svodile na "dopisivanje" s Vijećem naše gradske četvrti i Gradskim uredom za prostorno uređenje. Dobili smo neke odgovore, neke još čekamo. Odgovori su uglavnom ili anemični (Vijeće g. č. nam nije odgovorilo ništa posebno na našu žalbu) ili dosta duhovite bljezgarije (glavni humorist je Jelavić).
Čekamo i da se oglase Ministrica zaštite okoliša, Dječja pravobraniteljica, a očekujemo i reakciju građevinske inspekcije, koju smo pozvali da još jednom pogledaju gradilište.
Javna rasprava o novom GUP-u je završena. Bili smo na Fanjekovom monologu, nakon kojega je uslijedila žestoka rasprava, ali mi nismo uspjeli doći do mikrofona...
Također, Zelena lista je 18. rujna organizirala tribinu "Glas građana - glas Zagreba", na koju su bile pozvane nama slične građanske inicijative. Bili smo pozvani i mi, ali zaključili smo da se radi o njihovoj predizbornoj kampanji pa smo odustali od sudjelovanja.

Primjedba na Prijedlog Odluke o donošenju GUP-a - 02

Dotična čestica (k.č. 4379/21) smještena između četiri kuće nizom godina postala je dječjim igralište, koje ionako kuće koje je okružuju nemaju, a svi ostali blokovi (DO SADA!!!) u Borovju ga imaju.
Situacija na terenu, s odnedavno ucrtanim granicama zgrade na toj čestici, livadi, potvrđuje potpuno zagušivanje zasada prilično rahlo izgrađenog naselja. Želju da se dotična čestica k. č. br. 4379/21 prevede iz M1 u Z1! potvrđuje i 700-tinjak potpisa peticije, Gradu uručene 10. srpnja 2007.

Zagreb, 7. rujna 2007.

Primjedba na Prijedlog Odluke o donošenju GUP-a - 01

Čitavo naselje Borovje nalazi se u zomi mješovite namjene, M1, a u grafičkom prikazu "4a - urbana pravila" označeno je oznakom 1.6, što znači "zaštita i uređenje dovršenih naselja". S obzirom na to da se već dugi niz godina naslovna k.č(4379/21) koristi kao javni park i dječje igralište, zahtjevamo da se taj dio zone M1 prenamjeni u zonu javne zelene površine - javni park, Z1. Potrebu za očuvanjem te zelene površine i sprječavanjem gradnje na njoj građani Borovja su jasno izrazili potpisivanjem peticije, koju smo uručili Gradonačelniku i pročelniku Gradskog ureda za prostorno uređenje. U skladu s aktualnom akcijom Grada Zagreba i Konzuma "Vratimo djeci igrališta", smatramo da biste trebali imati razumijevanja za ovu našu primjedbu.

Zagreb, 7. rujna 2007.

Pismo Davoru Jelaviću

Gospodine Jelaviću, javljam Vam se glede odgovora koji smo dobili u svezi s izgradnjom na kčbr. 4379/21 k.o. Žitnjak u Borovju. S obzirom na to da imam dosta opazaka, počinjem redom.

1. Pod natuknicu PREDMET napisali ste da šaljete odgovor u svezi gradnje zgrade ispred stambenog bloka Ulica grada Chicaga 19, 21 i 23. Opaska: riječ je bloku zgrada u Ulici grada Chicaga i19, 21, 23 ALI i zgrada u Ulici grada Chicaga 31 i 33, da ne spominjem i zgrade u Zbiljskoga 26 i 28 jer one jednom stranom okružuju dotično igralište, ali im je ulaz s druge strane.

2. Rečenica usput dodana da je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnesen i postupak je u tijeku jasno govori da nema sumnje da će ured izdati i tu dozvolu. Međutim to što navodite GUP i njegove odrednice tipa M1, obveza donošenja ili nedonošenja detaljnog plana uređenja jednostavno NEMA VEZE SA STVARNOŠĆU. Jednostavno rečeno: nema te struke koja bi dopustila toliku izgrađenost parcele. Jer doisto je neobično kad velite da je parcela sa svih strana ograđena prometnicom pa nas stoga nitko nije imao pitati ni za što. Gospodine Jelaviću, pa svaka je prazna površina ograđena prometnicom ako se hoda oko nje, a ne preko nje, a ova je površina i sama prometnica kad su preko nje pretrčavala djeca od jedne do druge zgrade ili od zgrade do pekarnice. Pa zašto onda dopuštate izgradnju na prometnici???

3. Očekujem odgovor da je parcela privatno zemljište i da grad s time nema ništa. ALI IMA!!! Jer je Grad dodijelio to zemljište 28. 11. 2006. nagodbom tvrtki TEM 95 " d.o.o., Zagreb, Međimurska 19 i nekolicini fizičkih osoba u zamjenu za k.č.br.4670/18 k.o. Grad Zagreb, zgrada i dvorište u Zagrebu, Ul. Ćire truhelke.... da dalje ne prepisujem što još. Grad je javnu površinu dao u privatno vlasništvo i ondje gdje je mogao omogućiti normalan život, dostojan grada, nagodbom dopušta da se izgradi zgrada nepropisno udaljena od okolnih, zgrada koja će oteti nužne ulaze drugima zgradama, koja će se u slučaju potresa obrušiti na ostale (ili one na nju) bez poštivanja razmjera visine zgrade i udaljenosti od susjedne, zgrada koja će uništiti igralište 100-njak djece.

GRAD JE OTEO PARK STANARIMA U ULICI GRADA CHICAGA 19, 21, 23, 31, 33!!! DAO GA JE ZA ZGRADU. I to je jedina istina.

Usput u zgradama u Ulici grada Chicaga 19, 21 i 23 stanuju znanstveni novaci, asistenti, sveučilišni profesori, htjeli mi to reći, ili ne, obrazovna krema hrvatskoga društva.

Gospodine Jelaviću, ni Vi ni ja nismo obrazovani urbanisti: Vi ste ekonomist, ja sam lingvistica. Ipak, za pretpostaviti je da ćete Vi željeti zgradu, a ja park na kčbr. 4379/21 k.o. Žitnjak u Borovju!

S nadom da će Grad sada sklopiti novu nagodbu kojom će Tem-u 95 i ostalim vlasnicima dati neko drugo zemljište za ono na Trešnjevci, a umjesto ovog na Borovju, zemljište koje nije usred kakva bloka, a vrijedno približno kao ono na Trešnjevci, pozdravljam Vas!

U Zagrebu 11. 9. 2007.

Molba za očitovanjem Dječje pravobraniteljice

Poštovana gospođo Jelavić!

Nadam se da nismo prvi koji su Vam se javili s takvim problemom jer je to onda znak da se shvatilo da divlja izgradnja nije samo problem zaštite okoliša, prometne i ine infrastrukture nego je to, ponajprije, problem zdravoga djetinjstva. Naime, mi smo neformalna inicijativa iz Zagreba koja se bori za očuvanje jedine livade u bloku zgrada u Ul. grada Chicaga 19, 21, 23, Ulica grada Chicaga 31, 33 te Zbiljskoga 26, 28. Ta livada nizom je godina postala jedino igralište za 100-tinjak djece okolnih zgrada, omiljeno okupljalište djece i roditelja, zanimljiva upravo zbog toga što nije imala poslužene tobogane, ljuljačke i slične sprave već su na njoj djeca kreativno gradila svoje sprave, slobodno trčala, igrala nogomet, badminton, lovicu. U zgradama Ul. grada Chicaga 19, 21 i 23 stanuju asistenti, znanstvenici i profesori na fakultetima te je livada bila i svojevrsna katedra, mjesto upoznavanja s najnovijim znanstvenim spoznajama s različitih područja znanosti. No, na stranu s tim, iako nije nebitno, ali, onaj tko najviše gubi planiranom izgradnjom zgrade na toj livadi jesu DJECA. Zbog toga Vam se i obraćamo s nadom da imate pravna, pedagoška i psihološka sredstva i razloge kojima možete utjecati na odgovorne službe u gradu Zagrebu da bi se zaustavila izgradnja i djeci vratilo pripadajuće im zelenilo. Jer, u četiri mjeseca otkako je livada, tj. gradilište ograđeno, jasno se vidio prijelaz od slobodne djece s parkom u uličare jer su stisnuti u ulicu nastalu između ograde i zgrada u kojima stanuju. Djeca su postala nasilnija, igraju se po zgradi prilično nestašno i nemirno, ponašaju se kao životinje u kavezu. Doista se nešto promijenilo. I to naočigled svima i usprkos svim molbama Gradu da vrati livadu djetinjstvu te djece.

Naša je inicijativa poduzela sve pravne i građanske mjere za spašavanje livade, obavijestila sve nadležne, mnoga sredstva javnog priopćavanja, organizirala prosvjed na kojem je bilo tih 100-injak djece i kada je ograda oblijepljena dječjim crtežima, prikupila 700-injak potpisa peticije i – ništa. Sve to se može vidjeti i pročitati na našem blogu borovje.blogspot.com

S nadom da ćete Vi uspjeti kako nam pomoći, srdačno Vas pozdravljamo!

Zagreb, 15. 9. 2007.

Ništa novoga..

Onaj bager --- kako je došao, tako je i nestao. I opet sve po starome. Stražar se šeće u svojim žutim čizmicama, bavi se hortikulturom...
Mi smo se koncentrirali na drugi "front", tako da "ništa se ne dešava jer nitko ništa ne shvaća". A narod se veseli. Narodnom veselju nema kraja ni konca.
Stražar je nekome ispričao kako je cijela livada posuta otrovom za štakore. Ne znam kad su se pojavili ti štakori. Nikad ih prije nije bilo.
He he...
Naravno da ih nema ni sada; sve je to ona već toliko prežvakana priča o štakornjacima i uređenju štakornjaka. Zato, evo slike, da barem negdje budu stvarno zastupljeni i ti glodavci, kad je već ovaj post pisan tek tako da nešto napišem.

Sramota!

Jučer je na livadu došao bager. Ne velik, ali ipak bager.
Došao je bager i krenuo s kopanjem kanala. Ne na livadi, nego izvan. Kao, sređuju vodovodne cijevi. Kao, nemaju oni ništa s ovim gradilištem. Zašto onda, ako nemaju ništa s gradilištem, preko noći sklanjaju bager na livadi? Zašto uopće sređuju cijevi, kad je s našom vodom sve u redu?
Zašto? Zašto? Zašto?

Međutim , najveći "zašto?" je ovaj: Zašto nitko od stanara nije reagirao na pojavu bagera? U trenutku pojave bagera ja sam bio na poslu, kao i mnogi drugi. Ali netko je ipak bio kući i siguran sam da je netko vidio šta se dešava. Zašto mi nitko ništa nije javio? Tj. zašto nitko nije postupio onako kako smo se dogovorili?
Tek kad je bager odradio svoj radni dan, kad se parkirao na livadi, tek kad se I.K. vratila iz grada i vidila kroz prozor bager na livadi, tek tada sam i ja saznao za sve to.
I šta sad da kažem? Nije baš da sam gajio neke velike iluzije o angažiranosti i osvještenosti naših intelektualaca. Gomilu puta sam se do sada uvjerio da većina svoj posao na znanstvenim institucijama doživljava tek kao običan posao. Nažalost, nema tu baš puno više od toga. Nema onoga što bi se moglo nazvati intelektualnom odgovornošću, nema svijesti o potrebi djelovanja za opće dobro.
Ja to, jednostavno, ne shvaćam.
Mene je sram!
Pitam se, zato, nije li Šikić ipak imao pravo kad je rekao da je ova parcela močvara? Nije li to stvarno močvara, na kojoj tuste krastače sjede na svojim lopočima i skladno krekeću? Na obalama te močvare iz mulja bućkaju mjehurići plina što nastaje raspadanjem organskih tvari. I sve smrdi, sve zaudara, zrak je težak oko te močvare. U mulju se vrlo brzo utopi svatko tko pokuša njime kročiti. Ipak, cijela ta atmosfera močvarnih isparenja je topla, puna sitnih kukaca. Pogoduje debljanju onih krastača što mirno sjede na svojim lopočima, a njihov kreket se čuje daleko u maglovitoj noći.

I sram je sve veći...

Zanimljivi interview

S obzirom na to da je devastacija urbanog prostora već duže vrijeme jedno od najvećih ekoloških, i ne samo ekoloških, problema koji more današnje hrvatsko društvo, u svakom gradu nailazimo na velik broj problema koji liče našemu. U Puli, recimo, već mjesecima javnost pokušava uvjeriti "strukture" kako nije u redu graditi u parkovima (što oni planiraju). Isto tako, u Puli demilitariziranom području oko Pulskog zaljeva prijeti izgradnja golemih marina, elitnih rivijera, apartmanskih naselja zatvorenog tipa, namijenjenih elitnom turizmu...
U novom broju istarskog magazina Regional izašao je zanimljiv interview s Emilom Jurcanom, članom inicijative "Pulska grupa".
Skupina građana, okupljenih u neformalnu inicijativu "Pulska grupa", došli su na ideju da organiziraju arhitektonsku radionicu na Monumentima, dijelu obale na koji je "bacilo oko" poduzeće Brijuni rivijera. 2006. godine održana je ta radionica, kojoj je bio cilj ponuditi alternativne arhitektonske projekte za tu obalu. Organizirana je i serija predavanja, projekti su predstavljeni na nizu izložbi, podneseni Gradu, objavljeni u knjizi... Kasnije su organizirane i još neke aktivnosti, kojima je cilj bio pokazati da su građani zaineresirani za to područje, da ne bi bilo u redu cijeli jedan dio grada rezervirati samo za elitne turiste, koji će tu boraviti dva-tri mjeseca tokom godine. Prostor treba biti dostupan građanima i treba ga osmisliti tako da živi tokom cijele godine, a opet da svi od toga imaju koristi.
[Tu vidimo neke sličnosti s našim problemom. Livada je javni interes svih građana Borovja. I mi moramo pokazati da nam je livada potrebna, da je ona potrebna nama, našoj djeci, svima. Da ta livada daje posebnu vrijednost našem kvartu]

Donosim dijelove interviewa [moje opaske su u uglatim zagradama]:
Regional: Tvrtka Brijuni Rivijera nije se očitovala o vašim idejama?
EJ: Ne. Standardna reakcija je da nas podržavaju [vidi odgovor Vijeća Gradske četvrti Peščenica-Žitnjak], jer smo mladi, entuzijasti, argument je čak i to da smo domaći. (...)

Regional: Je li javnost dovoljno upoznata s cijelom situacijom?
EJ: Trudimo se što bolje upoznati javnost s cijelom situacijom, jer nam je najbitnija stvar podrška građana Pule. Trudimo se i održati kontinuitet akcija na samoj lokaciji, da bi time održali tenziju i informirali javnost o našim prijedlozima. Vjerujem da će u jednom trenu javnost jednostavno morati reagirati.

Regional: Mislite li da je moguće boriti se protiv krupnog kapitala pomoću ovakvih inicijativa?
EJ: Mislim da je jedna standardna pretpostavka da se protiv krupnog kapitala ne može boriti, već ga se može usmjeriti. Zato kroz ovo planiranje nismo bili toliko naivni da toj zoni pristupimo kao apsolutno javnom prostoru [naime, ta lokacija jednostavno ne može ostati divljina ili ispunjena neprofitnim sadržajima - prezanimljiva je...], već smo uključili i namjenu koja bi mogla financirati ciejlu tu zonu. Cilj je da taj krupni kapital svojom zaradom ostvari višu kvalitetu života u prostoru.
Trenutna situacija je takva da privatnim investitorima nitko ništa ne uvjetuje, svoje želje mogu u potpunosti realizirati. To je standard u trećem svijetu. U razvijenijim situacijama lokalna samouprava uvjetuje investitoru što on može, a što ne može.
Primjerice, ukoliko je u pitanju izgradnja stambene zone, grad uvjetuje koliki postotak izgrađenog mora biti namijenjen socijalnim stanovima. Ukoliko se radi o hotelima, investitora se uvjetuje da napravi i sportsko rekreacijsku zonu oja će biti otvorena i za građane. Postoji niz dogovora kojima se taj krupni kapital može humanizirati, međutim kod nas je takvo djelovanje potpuno strano.
Ukoliko ne postoji senzibilitet gradske uprave po tom pitanju [kao što kod nas ne postoji], ostaje jedino borba. Ukoliko nema borbe postoji samo kapital. A to je onda kraj priče. U ovih par godina djelovanja moglo bi se reći da je to faza borbe, borbe za grad kako je to okarakterizirao francuski filozof Henry Lefebvre.
Zanimljivo je kako se lokacija Monumenti otkrila kao idealna lokacija za festivalske aktivnosti. no i one se samo sezonskog tipa. Bilo bi interesantno da festivali, osim glazbene ponude, iskoriste svoj potencijal za polaganje prava na to područje.

Regional: Na koji način?
EJ: Inače takve stvari kreću u dva paralelna smjera. Službeni zahtjev za tim područjem i skvotiranje, kao što je bilo sa zgradom bivše vojarne Karlo Rojc. Ta ista želja treba postojati i na Monumentima. Ukoliko se samo čeka odobrenje, Grad neće ništa dati. [Ponavljam - ako se samo povlačimo po uredima i ništa ne poduzimamo usput, ništa nećemo postići]

Regional: Koja je poruka građanima? Kako da se angažiraju?
EJ: U zadnjoj akciji smo djelovali u prostoru, postavljajući klpice pored mora. Dakle, poruka je da samoinicijativno djeluju, da sami sebi urede ambijent kako im najviše odgovara. Jer taj prostor moraju doživljavati kao svoj.

Komentar odgovora

Kao što vidite, Šikić nam poručuje kako smo mu mi baš super, ovako mladi i ludi. Baš mu je super što mi nešto zahtijevamo. Ali ipak, Jelavićeva riječ je zakon, koji se ne može dovoditi u pitanje. Dogma.
Tako je Šikić još jednom potvrdio svoju pro-gradonačelnikovsku poziciju. Time je i Vijeće Gradske četvrti Peščenica-Žitnjak potvrdilo svoju anemičnost, nebrigu za probleme građana koje zastupaju. Zaboravljaju oni pritom na neke akte i konvencije koje su zaboravili i oni iz Gradskog ureda.
Dakle, ovih dana ću uputiti žalbu na ovaj odgovor. I tražit ću od njih da zauzmu odlučniji stav.

Odgovor Vijeća gradske četvrti Peščenica - Žitnjak

Predmet: Gradnja zgrade ispred stambenog bloka Ulica grada Chicaga 19, 21 i 23 - odgovor na dopis

Poštovani!
Na osnovi Vašeg dopisa zaprimljenog 13. srpnja 2007. i dodatka kojeg ste nam priložili kao i Vašeg obrazloženja iznesenog na 18. sjednici Vijeća Gradske četvrti Peščenica-Žitnjak, kada ste kao predstavnik građana obrazložili problematiku vezanu uz predmetnu naznaku odgovaramo sljedeće:
- U okviru svoje nadležnosti kao predstavničko tijelo, Vijeće Gradske četvrti Peščenica-Žitnjak na osnovi propisane i opisane procedure podržava sve inicijative i prijedloge građana Vijeća Gradske četvrti Peščenica-Žitnjak čiji je cilj poboljšanje komunalnog i urbanog standarda, ukoliko su isti u okviru važećih zakonskih propisa i iz njih izvedenih akata i planova.
- U konkretnom slučaju Vijeće podržava i Vašu inicijativu ukoliko se ista temelji na važećim urbanističkim planovima Grada Zagreba.
Polazeći od navedenog, a budući da ste nam priložili o istoj problematici odgovor Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Vijeće Gradske četvrti Peščenica-Žitnjak u potpunosti podržava spomenuti odgovor jer je utemeljen na važećoj zakonskoj i urbanističkoj proceduri.

Predsjednik Vijeća Gradske četvrti Peščenica-Žitnjak
Ivan Šikić

Ljeto je prošlo

Jučerašnjim pogledom kroz prozor utvrdio sam da se većina ljudi vratila s godišnjih odmora. Sad je, nakon izležavanja, kupanja i ostalih ljetnih (ne)aktivnosti, vrijeme da ponovo prionemo poslu. Ovih dana ću ponovo sazvati sastanak, tek toliko da još jednom vidimo gdje smo, kako stojimo, što želimo učiniti i sl.
Preko ljeta se ništa značajnoga nije desilo. Dobio sam neki anemični odgovor vijeća naše gradske četvrti, oluja je srušila ogradu, što sam ja iskoristio da se malo prošetam po njoj i još je malo rasklimam.. Već je drugog dana sve opet bilo na mjestu. Tj. ne - dio ograde se premjestio.

Nakot iz baruštine

Među mnogim ružnim stvarima koje smo čuli od početka ove naše akcije, izdvajamo dvije.

Prvu je izrigala jedna naša sustanarka, koju neću imenovati. Ona je, na samom početku akcije, rekla da se nememo šta buniti, jer nam je MZOS dao te stanove i da moramo biti zahvalni. Mi smo, naravno zahvalni Ministarstvu znanosti na ovim stanovima, ali ne vidim nikakvu vezu između gradnje na livadi i Ministarstva znanosti. Dobro, ona je svoju provalu nastavila rekavši da se djeca ionako bezveze tu igraju i da se nitko od nas nikad nije udostojio išta pokrenuti u smislu zaštite livade i dodavanja igrališnih sadržaja. [Zanimljivo, jer je time pokazala kako nije upućena i kako ne zna da su stanari MZOS-ovih zgrada prije nekoliko godina, nakon dugog nagovaranja nadležnih službi naše gradske četvrti, sami posadili stabla uz rub livade, da bi ih nadležne službe zatim počupale, s objašnjenjem kako "stabla nisu planirana]. Zaključak te osobe, znanstvene novakinje ped doktoratom, vrle intelektualke, je bio: "Vi ste se svi tu naselili i nakotili! I sad tu još nešto tražite." Svaki komentar je suvišan.

Drugi "greatest shit" je niz izjave predsjednika vijeća naše gradske četvrti, Šikića. On uporno tvrdi da je "sve po propisima", iako se, kad nas je posjetio, nije udostojao ni prošetati uz ogradu. Onda bi vidio kako su propisno uzurpirani svi okolni nogostupi i kako, u skladu s propisima, nema građevinske table na ulazu u gradilište. Isto tako, potpuno je u skladu s propisima što su oni postavili građevinsku ogradu i počeli pripremati gradilište. Još je zanimljivije bilo ono kad me na sjednici Vijeća, za vrijeme moje prezentacije našeg problema, spasio od daljnjeg obmanjivanja vijećnika. Ja sam, naime, uporno i bezobrazno tvrdio kako je ograđena livada. Šikić je vijećnicima objasnio kako "...mladi kolega vas obmanjuje tvrdeći da se tamo nalazi livada. To je tamo baruština u kojoj se legu komarci."

Eto, i tako, da vas dalje ne obmanjujemo. Mi nismo ništa drugo nego nakot iz baruštine. Hvala našim vrijednim prijateljima što su nam pomogli u rasvjetljavanju te istine o nama. Hvala vam što ste nas izvukli iz krize identiteta!

Gdje se igramo?

Više puta sam pisao o našoj djeci i utjecaju uzurpacije njihovog igrališta na njihovu igru i ponašanje općenito. Ali nikad dovoljno. Jer uvijek se trebamo pitati kako neka naša intervencija, bilo kakva, utječe na djecu. Što se dešava, kao u ovom slučaju, kad djeci oduzmemo prostor za igru?
Djeca iz našeg i okolnih blokova oduvijek su se igrala na livadi. Na njoj su provodila čitave dane, a njihovi roditelji mogli su se opustiti, jer to je igralište dovoljno izolirano, udaljeno od svih prometnica, a opet prostrano, tako da je svako dijete moglo provoditi vrijeme po svom guštu. Djeca su se, tako, igrala loptom, lutkicama, neki su kružili s plastičnom "kosilicom", neki su samo brali cvijeće ili promatrali kukce, slavili su se tamo rođendani...
Uglavnom, igra je oduvijek tu bila mirna, bez nasilja, a djeca su bila sretna, jer im je djetinjstvo bilo ispunjeno tim jednostavnim travnjakom, toliko velikim za njih.
I onda, jednog dana, djeca više nisu mogla dolaziti na livadu.
Ne treba naglašavati koliko su se djeca razočarala kad im se, umjesto livade, ukazala građevinska ograda. Ono što se desilo nije samo ograđivanje livade. Desila se uzurpacija djetinjstva. Desilo se oduzimanje životnog prostora. I to ne jednom, već mnoštvu djece. Pretjerat ću ako kažem da je to pravi zločinački pothvat, ali ustvari nije ni daleko od toga. Zašto?
Dovoljno je pogledati samo kako se naša djeca sad igraju. Umjesto livade, ostala im je pustinja između zgrada i ograde. Ostao im je kamenjar, na kojemu besciljno premještaju kamenje, da bi onda kamenčiće bacali u prozore. Zabavlja ih zvuk udaranja kamenja u staklo. Još je dobro dok se zadovoljavaju samo malim kamenčićima. Jedine "zelene površine" koje su im ostale su terasice u prizemlju naših zgrada. Da bi došli do te trave, trebaju preskočiti ogradu i onda trčkaraju lijevo-desno. Zapravo je pravo čudo što se još nitko nije ozlijedio.
Djeca su se, otkad nema livade, počela igrati plastičnim puškama, često se svađaju pa čak i potuku. Agresija raste. Potiče ju dosada. Do čega će na kraju tu našu djecu dovesti dosada srah me i pomisliti.
Zato ono jednostavno pitanje jednog djeteta, izraženo grafitom na ogradi: "Gdje ćemo se igrati?" treba shvatiti sasvim ozbiljno. A rješenje je jednostavno. Djeci ne treba puno, samo humani prostor za igru, kakva je livada.

Sastanak stanara

Kao što je bilo oglašeno, jučer (17. srpnja) smo održali sastanak sa stanarima našeg bloka (Ul. grada Chicaga 19, 21, 23, 31 i 33 te Ul. Davora Zbiljskog 26 i 28). Odaziv je bio dobar, ali broj sudionika se nije mogao točno utvrditi zbog dinamike dolaženja i odlaženja. Osim ljudi iz MZOSovih zgrada, došlo je i nekolicina stanara iz ostalih zgrada, kao i dva novinara (Jutarnji i Večernji list) + fotograf Večernjaka.

Dnevni red je bio kako slijedi:
1. Predstavljanje inicijative Zeleno Borovje;
2. Dosadašnje aktivnosti
- podrška Urbanističkog savjeta Zelene akcije i GONG-a;
- podrška stranke Zelena lista;
- pojavljivanje u medijima, blog;
- suradnja s Pravom na grad i projektom Grad Građanima!;
- peticija;
- amandman na GUP;
- poslani zahtjevi (Gradonačelniku, Gradskom uredu za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Ministarsvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, komunalnom redarstvu,...)
- sudjelovanje na sjednici Vijeća gradske četvrti Peščenica - Žitnjak
3. Trenutni status livade
- GUP i određenje prema novonastaloj situaciji;
- lokacijska dozvola;
- pregled stanja (gabariti zgrade [7 etaža * 2167 m2 na katastarskoj čestici površine 2167 m2!!!], bespravno postavljena ograda,...)
4. Podjela zaduženja preko ljeta, tj. tokom godišnjeg odmora
- utvrđivanje tko ostaje;
- nadzor livade;
- sustav obavještavanja u slučaju potrebe;
5. Razno

Najvažnija točka je, naravno, bila 4., ali ovdje nije potrebno duljiti o tome. Osvrnut ćemo se samo na novonastalu situaciju u vezi GUP-a.
Na inicijativu Zelene akcije i Prava na grad, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva utvrdilo je u popodnevnim satima 16. srpnja da je GUP, koji je trebao biti izglasan na sutrašnjoj sjednici Skupstine Grada Zagreba (19. srpnja) protuzakonit, kao i cijela procedura njegovog donošenja. To je za nas, s jedne strane, malo loše, jer je sutra vijećnica HNS-a, Morana Paliković Gruden trebala uložiti amandman na taj GUP, kojim tražimo da se dio zone mješovite namjene (M1), koja obuhvaća otprilike cijelo Borovje, prenamjeni u zelenu površinu - dječje igralište (Z1). Ukratko, novi GUP neće biti donesen sada, što znači da neće biti niti ulaganja našeg amandmana. Ali to znači i to da će sigurno vrlo brzo krenuti kreiranje nove verzije GUP-a, što nadalje znači da će opet biti sazvana javna rasprava i sve što slijedi. Budno ćemo pratiti sve u vezi toga. Moramo biti spremni i sudjelovati u javnoj raspravi, kako bismo već u tom stupnju donošenja GUP-a trazili prenamjenu ovog dijela zone M1 u Z1.

Borba papirima

Borba birokratskim sredstvima se nastavlja.
Kao što sam već rekao, prošlog tjedna dobili smo odgovor na naš zahtjev za uvid u lokacijsku dozvolu. Prema očekivanjima, Jelavić nam to nije dozvolio i sve obrazlaže u popratnom pismu. Danas smo uložili žalbu na to, a i poslali smo još jedan zahtjev Ministarstvu zaštite okoliša.
Sve to možete naći u nekoliko narednih postova.

Likovni odgoj

U petak su, nakon dugog vremena, počeli nekakvi čudni pomaci na našoj livadi. Prvo je stigla neka ekipa, koja je tražila od stražara da ih pusti, kako bi razgledali taj prostor. Stražar nije smio biti s njima. Nakon toga je stražar uzeo kosilicu i pokosio travu. ne svu, nego točno po nekad ucrtanim konturama. U subotu je uzeo kist u ruke i vapnom ocrtavao iste te konture, one koje su bile iscrtane pa ih je s vremenom prekrila trava.
Sve smo to budno pratili i bilježili. Je li to početak ljetnih aktivnosti? Vidjet ćemo. Jutros smo budno pratili zbivanja, ali nije bilo ničega posebnog.

Pismo podrške Urbanističkog savjeta Zelene akcije

Inicijativa

ZELENO BOROVJE

Na ruke koordinatora inicijative

gospodina Nikole Bilškov

Ulica grada Chicaga

10000 ZAGREB

Zagreb, 05.07.2007.

Naš broj: .................

Poštovani

Nakon što ste Urbanistički savjet Zelene akcije upoznali s inicijativom građana za zaštitu zelene površine u Ulici grada Chicaga u Borovju, te nakon što smo razgledali vaše naselje, želimo izraziti svoju punu podršku vašim zahtjevima iz Peticije – Zaustavimo uništavanje livade u Borovju!. Smatramo da ste svojim zahtjevima na najbolji način iskazali svoju lokalnu, ali i cjelovitu problematiku postojećih javnih zelenih površina u Gradu Zagrebu, kojima prijeti izgradnja, te ukazali na način kako je taj problem moguće rješavati.

Livada koju branite dugogodišnjim je korištenjem dobila namjenu igrališta i javne zelene površine. Nedozvoljivo je da se sada, temeljem lokacijske dozvole, a bez detaljnog urbanističkog plana koji bi prostorno definirao sve potrebne sadržaje postojećih stanovnika, želi ovu javnu površinu prepustiti stambenoj izgradnji. Naglašavamo da se vaše naselje nalazi u zoni M1 – mješovita–pretežno stambena namjena, za koju se u članku 9. Odluke o donošenju GUP-a kaže «Na zasebnim građevnim česticama mogu se gradit građevine javne i društvene namjene, uredski prostori, ugostiteljsko-turističke namjene, hoteli, javne garaže, športsko-rekreacijske površine i igrališta, te javne i zaštitne zelene površine.»

Svojevremeno je upućen zahtjev Gradu Zagrebu da se izvrši inventarizacija i zaštita svih javnih zelenih površina i igrališta unutar zona stambene i mješovite namjene, jer nisu zaštićeni grafičkim prikazom «Korištenje i namjena prostora», već samo načelno, citiranim člankom 9. Odluke o donošenju GUP-a. Tada je Gradski ured za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, komunalne i stambene poslove i promet odgovorio da je takav stručni posao započet. Očigledno on nije dovršen, a još manje pretočen u obvezujući dokument odluke, tako da se gotovo svakodnevno događaju slične uzurpacije javnih zelenih površina unutar zona stambene i mješovite namjene (Ferenčica, Sigečica, Gornja Dubrava itd). Zbog toga ćemo obnoviti isti zahtjev prema Gradu Zagrebu, a u međuvremeno pružati svesrdnu podršku građanskim inicijativama koje su primorane boriti se za očuvanje svojih javnih zelenih površina i igrališta u naseljima.

U nadi da će vaša peticija naići na razumjevanje nadležnih službi u Gradu Zagrebu i polučiti potpuni uspjeh, srdačno vas pozdravljamo.

Za Urbanistički savjet
Zelene akcije, koordinatorica
Vera Petrinjak Šimek

Članovi Urbanističkog savjeta Zelene akcije: Tihana Belužić, novinarka • Boško Budisavljević, dipl.ing.arh. • Berisalv Brnčić, dipl.ing.arh. • Teodor Celakoski (koordinator Prava na grad) • Ina Cerar, dipl.ing.arh. • Željko Cvetko, dipl.oec. • Ivan Čižmek, dipl.ing.arh. • Dr.sc. Čorak Željka, povij.umjet. • Ivan Gregov, akad.slikar • (Zelena akcija) • Prof. Ivaniš Krešo, dipl.ing.arh. • Bernard Ivčić, dipl.ing.prom.(Zelena akcija) • Neven Kovačević, dipl.ing.arh. • Prof.dr.sc. Krizmanić Mirjana, psihol. • Dr.sc. Lay Vladimir, human. znan. • Prof. Nataša Lončar, urban.sociol. • Želimir Manenica, ing.telekom. • Mr.sc. Munić Jagoda, dipl.biol.ekol. (Zelena akcija) •Vera Petrinjak Šimek, dipl. oec.(Zelena akcija) • Dr.sc. Seferagić Dušica, urban.sociol. • Soldo Sonja (udruga BLOK – Urbanfestival) • Mr.sc. Sučević Đurđa, dipl.psihol. • Mladen Škreblin, dipl.ing.arh. • Vinko Uhlik, dipl.ing.arh. • Zlatko Uzelac, povij.umjet. • Dr.sc. Vučetić Ratko, povij.umjet.

Pismo gradonačelniku uz peticiju

Grad Zagreb

Gradsko poglavarstvo

Gradonačelnik Grada Zagreba

Poštovani gradonačelniče,

U ulici grada Chicaga, u naselju Borovje, nalazi se jedna manja livada, potpuno okružena stambenim zgradama. Konkretnije, sa sjevera je omeđuje zgrada k. br. 19 i 21, sa zapada k. br. 23, s juga k. br. 31 i 33 (sve Ulica grada Chicaga) te s istoka zgrada u ulici Davora Zbiljskog k. br. 26 i 28. Livada je u vlasništvu Grada Zagreba, ali je nagodbom (klasa: 944-01/06-01/162; Urbroj: 251-03-02/1-06-2), sklopljenom 28. studenog 2006. dodijeljena građevinskoj tvrtci TEM 95.

Iako je prema prvotnom planu, donesenom krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, na toj lokaciji bila predviđena izgradnja stambene zgrade, plan je više puta izmijenjen, a livada je ostala. S obzirom na to da u okolinim stambenim zgradama stanuje velik broj djece, a i zahvaljujući činjenici da je fizički odvojena od svih prometnica, livada je, prirodnim tijekom razvoja, postala dječje igralište i okupljalište odraslih stanovnika spomenutog stambenog bloka. Dobro je na ovom mjestu podsjetiti Vas i na to da zgrade u Ulici grada Chicaga k. br. 19, 23 i 25 pripadaju Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, a koriste ih znanstveni novaci. Prema tome, spomenuta je livada i poprište vrlo živih interdisciplinarnih intelektualnih rasprava, razmjene ideja, «rodilište» mnogih znanstvenih projekata.

Zbog svega navedenoga, stanari bloka u više su navrata pokušavali zaštititi livadu od automobila, koji se iz godine u godinu parkiraju sve dublje, uništavajući travnati pokrov. Nažalost, ni jedna od tih akcija nije naišla na razumijevanje od strane nadležnih tijela lokalne uprave.

Sredinom svibnja ove godine, tada nepoznati investitor, podigao je građevinsku ogradu, kojom je okružio čitavu livadu, a i uzurpirao sve okolne nogostupe. Odmah je uslijedio naš odgovor i organizirali smo se u građansku inicijativu za spas livade. S obzirom na to da se širom grada stalno dešavaju slične stvari pa gotovo da i ne postoji naselje u kojemu nema barem jednog sličnog gradilišta, povezali smo se s ostalim građanskim inicijativama i, u suradnji s Urbanističkim savjetom Zelene akcije, započeli s ispitivanjem zakonitosti sporne gradnje. Međutim, komunikacija s nadležnim tijelima je otežana ili, češće, nikakva, tako da ponekad ne uspijevamo doći do informacija, koje bi trebale biti javne. Zbog toga smo, kako bismo ukazali na potrebu spasa livade, tj. njene prenamjene tog dijela zone mješovite namjene M1 u zonu javnog parka Z1, pokrenuli peticiju, koju je podržala velika većina stanara našeg i susjednih blokova, kao i mnogi drugi građani.

S obzirom na to da širom grada, iz dana u dan, nestaju zelene površine, čime građani gube mogućnost kvalitetnog života u svojim vlastitim naseljima, dio zahtjeva peticije odnosi se na čitav grad Zagreb. Na taj smo način podržali zahtjev Urbanističkog savjeta Zelene akcije Gradu Zagrebu da se izvrši inventarizacija i zaštita svih javnih zelenih površina i igrališta unutar stambenih naselja. Iako je Gradski ured za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju Grada, komunalne i stambene poslove i promet navodno započeo taj posao, to očito nije dovršeno, a još manje pretočeno u obvezujuću odluku. Posljedica toga je katastrofalno podilaženje željama investitora, koji uzurpiraju životni prostor građana, bez ikakvog obzira za naše stvarne potrebe. Zbog toga iz dana u dan donošenje takvog dokumenta postaje sve nužnije.

Jedno od najvažnijih pitanja je što ovakvim načinom izgradnje grada nudimo vlastitoj djeci, onim mladima u čijim je rukama budućnost ne samo ovoga grada, već i cijele naše zemlje. Želimo li im ponuditi kvalitetan, zdrav život, igru na zelenim površinama? Ili želimo da odrastaju okruženi betonskim sivilom, u klaustrofobičnim betonskim blokovima? Nudimo li im smijeh ili dosadu?

Smatramo da Vi, ne samo kao Gradonačelnik, već i kao čovjek koji velik dio svog slobodnog vremena posvećuje sportu i rekreaciji, dobro znate što je važnije pružiti djeci, ali i ostalim građanima. Molimo Vas, stoga, da razmislite o našim zahtjevima i da što hitnije obustavite devastaciju zelenih površina, sve u cilju što kvalitetnijeg života svih nas. Mi se, kao građanska inicijativa, obvezujemo da ćemo redovito, putem medija, obavještavati javnost o svim Vašim odlukama i tijeku naše akcije.

Original peticije s prilozima predali smo n. r. Davoru Jelaviću, pročelniku Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju Grada, komunalne i stambene poslove i promet. Uz nadu da smo Vam ovim pismom pomogli da steknete uvid u pravo stanje stvari, očekujemo Vaše konkretne korake i srdačno Vas pozdravljamo.

S poštovanjem,

za Inicijativu Zeleno Borovje

Nikola Biliškov

U Zagrebu, 10. srpnja 2007.

Prilozi:

1. Peticija s potpisima (29 stranica potpisa)
2. Pismo podrške Urbanističkog savjeta Zelene akcije

Baruština, a ne livada

Svašta se izdešavalo od zadnjeg posta. Uglavnom se borba odvijala na birokratskom i upravno-pravnom polju.

1. Predana je peticija. 10. srpnja je uručena Davoru Jelaviću, pročelniku Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet. Kopije su predane gradonačelniku (istog dana) i predsjedniku Vijeća gradske četvrti Peščenica - Žitnjak, Ivanu Šikiću) (12. srpnja). Peticiju je potpisalo oko 600 ljudi;

2. Na sjednici Skupštine Grada Zagreba 19. srpnja bit će uložen amandman na GUP za Borovje. Traži se prenamjena dijela površine mješovite namjene (M1) u zelenu površinu (Z1). Amandman će uložiti vijećnica HNS-a Morana Paliković Gruden;

3. Dobili smo odgovor Jelavića na naš zahtjev za davanje lokacijske dozvole na uvid. Uglavnom, tvrdi se da se to ne može dati na uvid, jer nije u toku upravni postupak, a i da je u toku, mi je ne bismo mogli dobiti na uvid, jer je livada ionako sa svih strana okružena javnim prometnim površinama. Na katastarskoj čestici površine 2167 m2 gradit će se zgrada površine 7 x 2167 m2. Dakle, izgrađenost 100%(!);

4. Stranka Zelena lista također nam namjerava pomoći. Njihov zastupnik u vijeću naše četvrti, Nenad Horvatović, pozvao nas je na sjednicu da prezentiramo akciju;

5. Prisustvovao sam toj sjednici 12. srpnja i prezentirao problem i našu akciju. Predsjednik Vijeća, Šikić, potvrdio se kao pravi poslušnik Gradonačelnika, Onoga-Koga-Nećemo-Imenovati. Retorika je prepoznatljiva: "Pa ta vaša takozvana livada, to nije livada...", kaže Šikić, "To je najobičnija baruština, leglo komaraca". Gdje smo nešto slično već više puta čuli? Samo što protagonisti nisu komarci, već štakori... Bilo je svega i svačega. Ja sam branio naš stav, jasno sam Šikiću dao do znanja da ćemo se, bez obzira na njegov "Sve je po propisima!" stav, boriti za livadu do kraja.

Dragi naš Onaj-kojega-ne-imenujemo

Danas je jedna od glavnih tema dana bila jučerašnja rasprava Gradske skupštine, na kojoj je donesen prijedlog katastrofalnog GUP-a, višestruko goreg od ovoga dosadašnjeg. Govori se o podzemnim garažama, a izdašno se podilazi interesima privatnih investitora, legalizirajući sve njihove najluđe snove o uništenju ovoga grada. Trebao bi biti izglasan 19. srpnja. Osim što je zanimljiva brzina kojom se GUP donosi, još mi je zanimjivije to što se o tome odlučuje usred ljeta, kad je pažnja pučanstva uglavnom zaokupljena odlaskom na more i sličnim stvarima. Da, GUP se stvara kad građani ne paze.
Dragi naš gradonačelnik, Onaj-koga-ne-imenujemo, se na 101-inici zapjenio na sam spomen Cvjetnog trga. Rekao je da bi razgovarao sa svakim od nas 50000, koliki smo potpisali peticiju protiv devastacije tog važnog mjesta u Zagrebu. Rekao je da nema nikakve devastacije u Zagrebu. Rekao je da nema kršenja gabarita. Rekao je svašta, baš je lijepo bilo slušati ga, njega koji 16 sati dnevno radi za sve nas, koji bdije, koji žrtvuje cijeli svoj život za sve nas. A mi se, nezahvalnici, potpisujemo na kojekakve peticije i srdimo se na gradnju na zelenim površinama, u povijesnim jezgrama, ljutimo se što se uništavaju tamo neki oronuli kulturni spomenici.
Zanima me kako će to izvesti razgovor sa svih nas 50000 pa sam se pokušavao uključiti u raspravu. Međutim, mnogi su nazivali radio u to vrijeme i nisam imao sreće. Želio sam ga podsjetiti na primjere devastacije Zagreba. Želio sam spomenuti kako se, zbog njegove prevelike brige za sve nas, djeca nemaju gdje igrati... Svašta sam želio.
Uglavnom, u ponedjeljak naša peticija odlazi u Gradsko poglavarstvo, jedan primjerak Jelaviću, jedan primjerak Onome-koga-ne-imenujemo.
S aktualnim događajima u vezi, Pravo na grad nas sve poziva u akciju pa šaljem izvod iz maila koji sam primio:
"Zato Pravo na grad i Zelena akcija 4. srpnja (srijeda) organiziraju prvu u nizu akcija i molimo vas da nam se pridruzite. Skupljanje ce biti 4. srpnja u 10:00 h u Zelenoj akciji (Frankopanska 1), a akcija ce zavrsiti do 11:30 h. Akcija se sastoji od aktivista koji drze u rukama 50 transparenata dugih 10 m koji su izradjeni od zaklamanih 20 000 dopisnica koje su potpisivali gradjani u peticiji. Na taj nacin ce se okruziti cijeli donjogradski blok omedjen Cvjetnim trgom, Preobrazenskom, Ilicom, Gundulicevom i Varsavskom te nam za cijelu akciju treba cak 150 ljudi. Nemamo puno vremena, a trebamo puno ljudi te vas molimo da nam se pridruzite u ovoj masovnoj akciji i da proslijedite ovaj mail i svojim prijateljima za koje mislite da bi zeljeli sudjelovati u akciji. Ovo je prijavljena akcija te za nju ne treba neko posebno znanje i iskustvo.

Svi koji namjeravaju sudjelovati u akciji se moraju hitno javiti Luki Tomcu na 098 1647531 da znamo na koliko ljudi mozemo racunati i kako bi ljudi koji se jave dobili majice za akciju.

Vidimo se,
Tomislav Tomasevic, predsjednik Zelene akcije
Teodor Celakoski, koordinator Prava na grad"

Važna mjesta

Važna mjesta je naziv publikacije u kojoj je izašlo ono što smo pisali zadnji tjedan, poslali Sonji iz GradGrađanima!-a, a onda je to uletilo u tiskovinu.
Dakle, što je bilo jučer? Jučer je bilo zatvaranje UrbanFestivala u kinu Central. Skupila se standardna ekipa, pijuckalo se (besplatno) vino i sl. Bilo je više stranaca nego "naših" pa je to bila lijepa prilika za upoznavanje ljudi iz onoga što ponekad zovemo civiliziranim svijetom.
Potpisivala se peticija, razgovarali smo o bitnim (kako je u Borovju, gradilista u cijelom ZGu,...) i manje bitnim stvarima (kako je OK tu u Zagrebu, a sugovornik je iz Amsterdama, Kopenhagena i sl. i kako je sve to zanimljivo...).
Onda smo pogledali kratke filmiće snimljene za vrijeme festivala, a onda je Daniel Tucker promovirao i publikacija. On mi se hiljadu puta zahvalio što sam tako opširno opisao problematiku, ispričavao se što su morali kratiti... Čitao sam tekst i, iako su ga kratili, nisu ga okljaštrili.
Ispalo je lijepo.

Online peticija

Od ovog trenutka peticija se nalazi i na mreži. Pozivamo vas da je potpišete. Međutim, veću "snagu" ima fizički potpis, jer na online peticiji možete ostaviti samo svoje podatke. Potpis online peticije, tako, samo znači da nas podržavate, a "fizički" potpis njene papirnate verzije znači da stojite iza onoga što mi tražimo.
Zato, u principu, fizički potpis i online potpis nisu jednaki i možete se slobodno potpisati i na jednu i na drugu peticiju.

Feral is not dead!

Danas su kiosci zjapili jednom velikom prazninom. Nakon 14 godina kontinuiranog izlaženja, Feral se nije pojavio u prodaji. Nećemo ovdje pisati o razlozima, jer je sve objašnjeno na njihovom siteu.

Ovdje ćemo samo reći kako je Feral bio i uvijek će biti jedan od naših najvažnijih učitelja u sektoru civilnog aktivizma. Novine su to koje su uvijek imale sluha za sve inicijative slične nama, koje su nas odgajale da reagiramo na nepravdu, na nepoštovanje zakona, na sve moguće vrste kršenja naših građanskih prava.

Novine su to koje su donosile nebrojive članke, koji su svojom tematikom, stilom, artikuliranošću, britkom i preciznom satirom daleko odskakale od svega što se moglo naći u našim kioscima.

Ono što se nas konkretno tiče su odlični članci Mladena Škreblina, koji je ukazivao na devastaciju urbanog prostora i nudio rješenja. Ti su članci u velikoj mjeri inspirirali našu inicijativu. Konačno, Feral je prvi objavio vijest o našem problemu. Kad još nitko nije čuo da se išta zbiva u Borovju, oni su se zainteresirali za nas samo na temelju jednog maila. Odgovor Igora Lasića je bio: "zanima me stvar, načelno, čim ima nekog građanskog otpora... samih takvih slučajeva inače ima čitav ocean u Zagrebu, ali malo tko diže glas." Već par dana kasnije pojavili smo se na stranicama Ferala, a uskoro nakon toga u mnogim drugim novinama, radiju, TVu,...

Svjetlonošo, vidimo se na kioscima - uskoro!

Mnogi dragi gosti

Kao što je bilo i najavljeno, u srijedu su nas posjetili aktivisti Urbanističkog savjeta Zelene akcije. I ne samo oni. S njima su došli predstavnici Prava na grad, projekta Grad Građanima! i nekolicine inicijativa iz okolnih naselja. Sa svima njima došla su i dvojica iz Chicaga, ne iz naše ulice, već iz onog američkog grada. Kako nam je Sonja Soldo, koordinatorica projekta Grad Građanima! prethodno objasnila, trenutno u Zagrebu borave istraživači i novinari iz Chicaga i rade na publikaciji o socijalnim previranjima, urbanom razvoju i planiranju na području Zagreba.

I tako… nakon konspirativnog razgovora s Vitomirom Layem u njegovom automobilu (padala je kiša), skupili smo se, ispozdravljali (kako to diplomati kažu, razmijenili note) i onda krenuli u naš blok. Ispred mene se u tom pokretu ispriječio časnik HV-a, u besprijekorno ispeglanoj svečanoj uniformi, sa ženom i djecom. Upitao me potpisuje li se tu peticija i onda se potpisao i rekao nam da svima u Borovju, ne samo nama, smeta ta gradnja. To je bio početak.

Dakle, došli smo u naš blok. Vera Šimek i njeno aktivističko društvo su razgledali ogradu, ustvrdili još jednom kako sve izgleda užasno, klaustrofobično i da “podsjeća na koncentracijski logor”. Na sjeveroistočnoj strani ograde smo stali i raspravljali o svemu viđenom. Peticija se potpisivala, dijeljeni su savjeti, pojavili su se novinari Večernjeg lista, spontano su počeli dolaziti stanari okolnih blokova kako bi potpisali peticiju. Ne samo potpisali, nego su tražili i da im podijelimo liste, kako bi skupljali u svojim zgradama. Uglavnom, atmosfera je bila odlična. U mnogim razgovorima s novinarima, građanima, Leom iz Prava na grad, Sonjom iz Grad Građanima! i Chicažanima vrijeme je prošlo jako brzo, a nade su još mnogo narasle.

Čikažani, inače, nisu ni bili svjesni da se nalaze u Ulici grada Chicaga, dok im nisam to rekao. Ta ih je činjenica oduševila pa sam malo pozirao pred pločicom s kućnim brojem.

Poslije smo još malo sjedili u Il Mondu, raspravljali o zatečenoj situaciji… Još jednom nam je Zelena akcija obećala punu podršku (što je već dan poslije konkretizirano). Tako, kad se peticija bude slala, oni će sastaviti jedan opširan dopis, potkrijepljen stručnim mišljenjem, koji će biti priložen pošiljci.

Ono što je također vrlo važno je da, kako sam već spomenuo, Čikažani pripremaju publikaciju, za koju su i nas zamolili da damo svoj prilog. Trebalo je brzo reagirati (deadline je bio četvrtak navečer), ali uspjelo je. Opširni odgovori na sva njihova pitanja su im poslani na vrijeme i, dok ovo pišem, publikacija je već otisnuta. U srijedu u 19 h, u kinu Central, bit će promovirana, a nakon toga će biti besplatno dijeljena na mnogim mjestima po Zagrebu.

Sastanak Urbanističkog savjeta Zelene akcije

Poštovanim članovima Savjeta!
Slijedeću sjednicu Savjeta započet ćemo potpisivanjem peticije u Borovju. Sastanak je kod benzinske crpke u Borovju u srijedu 13.6. u 18 sati. Nakon toga razgovarat ćemo o načelima prostornog planiranja i materijalu kojeg su na tu temi obećali prirediti naši kolege Čižmek, Kovačević i Uhlik. Apeliram da dođete na Borovje.
Pozdrav.
Vera

Peticija

Od danas je konačno u opticaju peticija za spas naše livade. Svi koji se slažu s nama mogu je potpisati kod nas. Pozivamo i sve zainteresirane da kod nas preuzmu liste i da onda u svojim kvartovima, gradovima i sl. skupljaju potpise. Možda vam je lakše preuzeti peticiju i isprintati? Možete i to i bit ćemo vam jako zahvalni!
Vrlo brzo će biti gotova i online verzija, koja, zbog nemogućnosti vlastoručnog potpisivanja, nema pravovaljanost, ali je ipak korisna kao izraz podrške.

Tekst peticije:

U zagrebačkom naselju Borovje, u stambenom bloku u Ulici grada Chicaga, nedavno je osvanula građevinska ograda, koja omeđuje čitavu jednu zelenu površinu. S obzirom na to da se radi o jednoj od rijetkih očuvanih livada, mnogobrojna su je djeca koristila za igru, a odrasli za razonodu i druženje.

Na toj se livadi navodno planira sagraditi zgrada kapaciteta 195 stanova, što će znatno sniziti kakvoću života građana, a i pokrenut će niz nepovoljnih socioloških ishoda (djeca s livade bačena na ulicu).

Imajući na umu kako je to samo jedan od mnogih sličnih građevinskih projekata u gradu, odlučni smo u našem neslaganju s takvim „urbanističkim“ stremljenjima kojima se betonira svaka slobodna zelena površina i grad se oduzima građanima.

Zbog toga zahtijevamo:

1. Hitno zaustavljanje izgradnje stambene zgrade na mjestu zelene površine u Ulici grada Chicaga;
2. Prenamjenu zelene površine u javni park;
3. Zaštitu zelenih površina u svim gradskim četvrtima, koje građani koriste u slobodno vrijeme;
4. Aktivno sudjelovanje građana u svim fazama planiranja projekata izgradnje ili uređivanja u gradskim četvrtima.

Prezentacija inicijative

Ostali smo vam dužni izvještaja s prezentacije naše inicijative pred urbanističkom sekcijom Zelene akcije. S obzirom na to da je, silom prilika, prošlo dosta vremena od toga, nećemo duljiti, već ćemo reći samo ono što je bitno.

Dakle, prema predloženom dnevnom redu naša prezentacija je bila druga točka, iza rasprave o primjedbama na prijedlog Zakona o gradnji i uređenju. Okupilo se petnaestak, uglavnom starijih, urbanista, arhitekata i sociologa, koje smo do sada poznavali samo iz novina i čijim smo se akcijama divili. Bila je tu Vera Šimek Petrinjak, Mladen Škreblin, Vitomir Lay, Manelica,... nažalost, nisam zapamtio sva imena.

Prezentacija, potkrijepljena našim fotografijama, pažljivo je saslušana, a onda je uslijedila vrlo živahna rasprava. Bilo je stvarno pravo uživanje komunicirati s tolikim gorljivim borcima za humaniji urbani prostor. Ideje za daljnje akcije su prštale sa svih strana. Pravi brainstorming. Nećemo sad na ovom mjestu iznositi sve zaključke, jer je određena doza tajnovitosti potrebna želimo li išta postići. U nastavku sastanka čuli smo za još neke projekte koje treba zaustaviti ili je borba za njihovo zaustavljanje u toku. Primjeri su: izgradnja nekog megakompleksa na zelenoj površini u Središću, nasuprot Bundeka; izgradnja niza 17-katnih nebodera na zapadnoj strani Savske ceste, između Vukovarske i Ljubljanske avenije...

Međutim, ono što je najvažnije je to da urbanistička sekcija u potpunosti podržava našu inicijativu i nudi nam svu svoju podršku. Isto tako, par dana prije ovoga smo se, kao inicijativa, pridružili novonastaloj udruzi Grad građanima.

Ovaj sastanak ne samo da nam je „napunio baterije“, nego je i fokusirao našu borbu na neke stvari koje smo do sada pomalo zanemarivali.

Bolovanje

Ovih dana dio nas je drmala neka gadna viroza. Nešto s grlom pa ti otekne i vrat, a boli te sve, naročito ono od vrata nagore. Zato nije bilo novijih postova.
Međutim, nismo mirovali. Dio inicijative, koji je ostao zdrav, obavio je velik posao telefoniranja i pokušavanja kontaktiranja preostalih službi koje još do sad nismo kontaktirali. Rezultat je da barem znamo s kime se dade komunicirati, a tko se samo izvlači, tko samo mulja, petlja i pokušava svoj posao prebaciti na neki drugi šalter.
Eto, a sad je situacija nešto bolja. Slušam All Tomorrow's Parties od Velveta i nekako mi je sve jasnije kako glavna zabava tek dolazi.

Dan sastanaka

Jučerašnji dan možemo nazvati danom sastanaka. Počelo je već u 7:30, kad nam je došao predsjednik gradske četvrti Peščenica Žitnjak, Ivan Šikić. On je došao sa svojim pratiteljem, majušnim debeljkom s brčićima, što je držao Šikiću kišobran. Šikić je rekao da sve zna. Nije njemu bio potreban nikakav obilazak gradilišta. Jer, kaže Šikić: "Sve je to u skladu s propisima!". Čovječuljak je kao jeka dodao još par puta "da da... propisima. Propisima. Sve je prema propisima." Nadodao je Šikić i kako se u gradu Zagrebu sve gradi u skladu s propisima i da se uvijek pita struku za mišljenje. Na što se čovječuljak mudro i promptno nadovezao kimanjem glave, dok su mu kišne kapi prskale s brčića. Na naše pitanje kako je moguće da je sve propisno, ako su ogradom zauzeli nogostupe i kako je moguće da još nemaju ni table. On je rekao da se ne brinemo, ionako je oduvijek tu ucrtana zgrada. Da možemo pogledati maketu naselja u zgradi Gradske četvrti. Onda smo ga pitali još nešto, vezano za zgrade, što je Šikića jako zabavilo: "HA HA jedno je ono što piše u tim planovima, a drugo je ono što se radi". Toliko o propisnosti. Ništa. Barem smo uspjeli unijeti malo veselja u tu nježnu birokratsku dušicu, a omogućili smo i njegovom privatnom čovuljku da malo razgiba vratne mišiće kimanjem. Zaključak je pjesnički: Vječni mladić Šikić uvukao nam se pod kožu kao mišić.
Zatim smo otišli u zgradu Gradske četvrti. Pogledali smo maketu i prvo se pokušavali snaći. Situacija na maketi u mnogim detaljima odudara od realne situacije. Onda je izašao debeljko iz ureda, brat blizanac (!) onog Šikićevog pratitelja. On je prvo rekao: "Šta se mi bunimo zbog te zelene površine, kad ćemo imati metro, kojim ćemo s djecom za 5 minuta doći do Maksimira i bilo kojeg Zagrebačkog parka!". Nismo mogli vjerovati da to čujemo. Onda nam je rekao da se moramo boriti, on nam predlaže peticiju, daje nam svakakve kontakte u gradskoj upravi, urbanističkom zavodu itd. Tad se odjednom pojavljuje njegov brat blizanac i više ih ne uspijevamo razlikovati pa odlazimo.
Popodne sam izložio našu problematiku pred urbanističkom sekcijom Zelene akcije. Više o tome u sljedećem postu.

Investitor

U subotu smo iz Jutarnjeg lista saznali kako se investitor što namjerava graditi na našoj livadi zove TEM-95 d.o.o. Glavni negativac? Ne, nikako... Ovo je samo građevinska firma koja koristi situaciju. Glavni negativac je sistem koji omogućuje izdavanje dozvola van svake pameti.
Eto, malo smo istražili tko je taj TEM-95 i što to oni žele, kako djeluju itd. I što je otkriveno?
Evo ovako:

TEM-95 d.o.o.
OSNOVNI PODACI
Naziv subjekta TEM-95 d.o.o. za graditeljstvo
Skraćeni naziv TEM-95 d.o.o.
Tip subjekta Trgovačko društvo
Porezni broj (MB)
Matični broj subjekta (MBS)
Ulica i kućni broj Međimurska 19
Grad i naselje 10000 Grad Zagreb - Zagreb
Županija Grad Zagreb
Telefon 01/3774919

Djelatnosti - NKD

Podizanje zgrada (visokogradnja)
Trgovina na veliko i posredovanje u trgovini
Prekrcaj tereta i skladištenje
Poslovanje nekretninama
Raznovrsne poslovne djelatnosti, d. n.
Ostale uslužne djelatnosti, d. n.


Idemo sad još malo dalje... 
Prema nagodbi od 28. studenoga 2006., TEM-95 je dobio neke katastarske čestice u Zagrebu. Najzanimljivija točka te nagodbe je da su oni dali gradu neku zemlju na Trešnjevci, a zauzvrat dobili zemlju na Žitnjaku. Tekst ide ovako:
"Grad Zagreb daje u vlasništvo društvu TEM-95 d.o.o. 672/1000, Edi Postrašiji 55/1000, Ani Postrašija 55/1000, Vesni Tkalec 36/1000, Matiji Tkalcu 36/1000, Nikolini Tkalec 36/1000, Sonji Galetović 55/1000 i Vesni Klanac 55/1000 dijela nekretnine označene kao z.k.č.br. 9046/19 k.o. Grad Zagreb, pašnjak površine 2167 m2, upisane u z.k.ul. 25852 k.o. Grad Zagreb (prema katastru nekretnina k.č.br. 4379/21 k.o. Žitnjak površine 2167 m2)."

Ono što želimo

Da, znamo...
Ovo je samo jedna od Zagrebačkih zelenih površina. Štoviše, ovo je samo jedna od onih zelenih površina koje se nemilice pretvaraju u betonske stambene blokove. U gramzivim raljama hrvatskog građevinskog poduzetništva nestaju zelene površine, kako bi se prodavali stanovi. Jer to je unosnije. Jer tu su pare.
Ipak, ovo za nas nije samo zelena površina. Za nas je ovo livada djetinjstva naše djece. Naša se djeca igraju na livadi, mi se na njoj družimo, slave se rođendani. Djeca na njoj odrastaju, na površini puno humanijoj, puno prirodnijoj od onih sivih, hladnih betonskih blokova, toliko karakterističnih za naš grad. Zato je ova livada mjesto od posebnog značaja za sve nas.
Ako ova livada "padne", ako se na njoj stvarno izgradi zgrada, što će preostati našoj djeci? Ostat će im beton, asfalt, ulica. Zbog dosade, ostat će im okupljanje u kvartovske bande, što besciljno patroliraju kvartom. Da li se itko od investitora pita što će biti s djecom? Da li je to njih uopće briga? Jer, to su ljudi što su odavno zaboravili na svoje djetinjstvo. Nemaju oni vremena razbijati si glave takvim glupostima kakva je dječja igra. To su ozbiljni ljudi. Poduzetnici. Voze se u svojim crnim limuzinama, u stalnoj trci za brzom zaradom, bez osjećaja za dugoročni interes cijele zajednice.
A tom instant poduzetništvu smeta dječja igra, kao i bilo kakav smijeh. Smijeh nije primjeren odraslima. Oni moraju biti ozbiljni, usmjereni na profit. A djeca se mogu, uostalom, igrati i na kompjuteru. Ili neka gledaju televiziju. Imaju i igraonice u shopping centrima. Djetinjstvo, provedeno u shopping centrima, producira upravo ono što treba našem mladom kapitalizmu - konzumente, što će poslušno reagirati na bilo kakvu propagandnu poruku.
Mi želimo djeci omogućiti zdravo djetinjstvo. To bi trebao biti cilj cijelog našeg društva, jer djeca su naša buduænost, zar ne? Želimo li humanije društvo, djeci trebamo osigurati odrastanje u humanim sredinama. Gradovi moraju biti građeni i uređeni po mjeri čovjeka, a ne po mjeri nekolicine instant poduzetnika. Zato ćemo učiniti sve što je u našoj moći da sačuvamo ovu livadu ili, ako želite, zelenu površinu.

Novinski članci

Kako je spomenuto u ranijem postu, izašlo je nekoliko članaka u novinama. Ovdje su linkovi a online izdanja. Zgodno je pogledati online izdanje Jutarnjeg lista, jer se tamo svaki članak može komentirati.
Feral Tribune - Misteriozni projekt, autor Igor Lasić
Jutarnji list - Znanstveni novaci protiv gradnje bore se grafitima i upozorenjima, autor Nebojša Grbačić
Novi list - Djeca znanstvenika grafitima protiv betona, autor Branimir Zekić.
U Vijencu se naslovni članak bavi građevinskim "pothvatima", a potaknut je upravo našom akcijom. Popratna fotografija je naš grafit "Bandiću lafe".

Danas je data izjava i za Radio 101. Prilog će biti emitiran danas u emisiji aktualni 101 u 18 sati.

Prodor u medije

Konačno je izvršen i proboj u medije! Prvo je izašao člančić u Feralu, pod naslovom Misteriozni projekt.
Oko 19 sati došli su novinari Jutarnjeg lista, iza zgrade se skupilo mnoštvo stanara i djece, tako da je sve prošlo jako dobro. Mi smo davali izjave novinarima, djeca su se slikavala... Atmosfera je bila nevjerojatna. Ispalo je puno bolje nego što smo očekivali. Dio atmosfere prenosimo i slikama.
Cijeli jedan dio livade djeca su aranžirala svojim crtežima, koji zorno pokazuju njihovo neslaganje s projektom. Djeca su također i na druge načine pokazivala što nas čeka.
Danas su došli (konačno) i novinari HTVa snimiti prilog za Zagrebačku panoramu, a za cijelu priču se zanimaju i novinari Novog lista, koji su me zvali i kojima sam sve ispričao.
I tako smo prodrli u medije - tiskane i vizualne. Još nam preostaje radijski eter.

Jedna kratka vijest

Lijepa priča o našoj borbi našla se i na blogu "Grintanja o ovom i onom". Preporučamo za čitanje i zahvaljujemo autoru!

Gdje ćemo se igrati?

Princip Occamovog noža otprilike kaže da je od dva rješenja bolje ono koje je jednostavnije. Isto tako, najbolje su i najjače parole one koje su vrlo jednostavne.
Eto, recimo jučer. Jučer navečer malo su se pisali grafiti. Sve su to promatrala djeca i uskoro preuzela inicijativu. Jedan dečkić je prišao: "Teta, mogu ja nešto napisati?", uzeo sprej i napisao: GDJE ĆEMO SE IGRATI?
Tako jednostavno, a tako savršeno jasno! Naivno dječje pitanje koje pogađa ravno u srž problema, bolnom istinitošću. Doista, u toj su poruci sažeta sva naša nastojanja, u toj je poruci sažeto i sve ono što djeca žele.
A što to djeca žele? Djeci nije potrebno ništa posebno. Toliko puta smo se uvjerili, kao roditelji, kako su djeci uvijek najdraže one najjednostavnije igračke. S njima se najduže igraju, vezuju se za njih. Isto tako, djeci je dovoljna ova livada. Nikakve dodatne sadržaje djeca ne traže, samo trava po kojoj se mogu valjati, nabijati loptu, trcati, skakati,...
A što djeci nudi grad Zagreb? Umjesto da se igraju na zraku, na zelenim površinama, djeca se zatvaraju u stanove, gdje sate i sate provode pred televizorima. Ako se žele igrati, neka odu u neki shopping centar. Tamo su uredene igraonice. Sterilne. Bez krpelja. Bez alergenih biljaka. Ima i nekoliko velikih igraonica na otvorenom, recimo Bundek. Igraonice su to s mnoštvom sprava, po kojima bi se djeca trebala penjati, skakati i sl. Medutim, djeca više vole samo bacati kamenčiće u jezero. I to ne u ono sterilizirano, vec više vole ono koje je ostavljeno poludivlje. Tamo promatraju kukce, skupljaju grančice, bacaju kamenčiće u vodu... Eto, to našoj djeci treba, ništa sofisticiranije od toga.
Zbog toga je grafit "Gdje ćemo se igrati?" ono najbolje što je dosad napisano na ogradi u ulici grada Chicaga.

Iz izmjena i dopuna GUP-a

Prenosimo samo ovo. Zanimljivo je kolike su zelene površine predviđene.

Stanje akcije

Dosad smo se bavili samo ispisivanjem grafita po ogradi. Time smo nervirali investitora (zasad još uvijek nepoznatog), ali i pokazali stanarima Borovja kako nekakva inicijativa ipak postoji. Uz to, ispitivali smo situaciju, pokušavali doći do konkretnijih informacija, osmišljavali daljnje korake.
Ideja ima jako puno, neke ćemo provesti u djelo bez problema, neke ćemo provesti jedino uz podršku ostalih stanara okolnih zgrada.
Investitor se i dalje skriva, ne želi odati svoj identitet, kao što ne želi odati što se namjerava graditi na Borovju. No, svakome je jasno da iza svega stoji netko s debelom podrškom gradskih struktura. Nismo naivni.
Svjesni smo da naša akcija neće ići glatko. Međutim, uživamo veliku podršku u našem kvartu. Svakodnevno nam ljudi prilaze, raspituju se, žele pomoći. Najbolja stvar i najveća snaga akcije su djeca. Djeca s njihovim malim akcijama, kojima pokazuju svoje negodovanje, djeca kojima je naprasno oduzeto još jedno igralište. Zato, neće glatko ići ni ta gradnja. A to nam već ulijeva veliku dozu optimizma.
Iza ove gradnje stoji netko s debelim novčanikom, s još debljim vezama u Gradu Zagrebu. Mi, s druge strane, imamo vrlo tanke novčanike, nemamo nikakve veze u Gradu. Ali, naša su srca velika, na našoj su strani ljudi, s nama su djeca. I mi ćemo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo zaštitili ovaj maleni kutak.
Čak i u slučaju da ne uspijemo, uspjeli smo! Jer, barem ćemo pokazati kako građani postoje, kako građani misle i djeluju. Ako ništa drugo, netko će uočiti našu akciju i jednog dana uspjeti u svom kvartu.
A mi? Mi ćemo moći gledati svoju djecu u oči. Jer smo, ako ništa drugo, barem probali.

Dakle - Stanari Borovja, gore glave!

Vikend akcija

Preko vikenda nismo mirovali, nego smo i dalje ispisivali grafite. Nervirali smo stražara, kao i njegove poslodavce. Slike su na našem Flickr siteu.
U nedjelju su djeca žestoko spopala ogradu i iskidali je.
U ponedjeljak ujutro opet nervoza u neprijateljskim redovima. Ispod grafita "Nogostup" vidimo da betoniraju onih 2 kvadrata zelene površine. Vjerojatno misle da će nas zadovoljiti takva rješenja.

GUP i mi

Nakon krace potrage, ipak je naden i GUP. Doduše, datum je ožujak 2006., a GUP se, kako nam je svima poznato, lako mijenja, a još lakše prilagodava. Ne znamo još da li je i taj dio plana podlegao nekim kasnijim promjenama.
Ovdje su isjecci tih karata na kojima se vidi podrucje oko naših zgrada. Ukratko, podrucju je namjena pretežno stambena, a pod uvjetima za zaštitu prostora stoji oznaka 1.6, koja, prema legendi, znaci: zaštita i uredenje dovršenih naselja. Na svim kartama vidi se naša livada i na njoj nije predvidena nikakva gradnja.
Treba saznati da li je u našoj opcini (Pešcenica - Žitnjak) ikada održana ikakva javna rasprava u vezi intervencije protiv koje se bunimo.

Iz jednog maila saznajemo i primjer ping pong dvorane koja je, eto, zamišljena na Vrbanima, na podrucju jednog djecjeg igrališta. Natjecaj je raspisan negdje gdje je ocito bio dostupan odabranom krugu ljudi, rezultat je izvješen zimus na trgu, za vrijeme salona arhitekture, a gradani su za taj plan saznali pukim slucajem i uspjeli odgoditi gradnju.

livaDA

Večeras opet ispisivanje grafita. Akcija je žešća nego prvi put, u smislu da smo napisali više grafita nego jučer. Na livadi je sad postavljen stražar pa smo morali paziti da nas ne ukeba. Pokazalo se da je to jednostavno, jer, čim primijeti nešto neobično, pali reflektor.
Oko livade marširaju standardne kvartovske bande, koje demonstriraju nasilnije metode. Naravno, to nam smeta, ali ne možemo objasniti klincima da to što rade ne vrijedi. Ionako njih vjerojatno nije ni briga za livadu...

Danas nam je, inače, pristigla gomilica mailova podrške. Jedan je stigao i od naše podružnice u New Yorku. Kaže - parola je livaDA. To se sad nalazi na sjevernoj strani ograde, a moglo bi se pretvoriti i u geslo cijele akcije.

Ujutro opet komešanje - tipovi u crnom se šeću okolo i mjerkaju nove grafite. Isto tako, i stanovnici Borovja mjerkaju grafite. Oni s vidnim odobravanjem.

Kronologija akcije

Kao što je spomenuto, već smo prije dolaska radnika nešto pokušavali napraviti, ali bezuspješno. Čekao se jak poticaj, a to je nastupilo u ponedjeljak, 14. svibnja.
U ponedjeljak popodne nalazimo se iza zgrade, razgovaramo, stvara se jezgra inicijative. Planira se pozivanje novinara, planiraju se konkretne akcije.
Ipak, osim pozivanja novinara, razgovora s aktivistima Zelene akcije i dogovaranja, ništa konkretno nije poduzeto do četvrtka. Osim djece. Djeca i dalje dolaze na livadu i poduzimaju svoje male akcije, kojima jasno daju do znanja kako kuže što se dešava.
U četvrtak konačno počinjemo s djelovanjem. Nabavljamo sprejeve, smišljamo naziv inicijative, režemo šablonu s logom akcije. U večernjim satima krećemo s ispisivanjem grafita po ogradi. Isto tako, logo ispisujemo a nekoliko mjesta - po kontejnerima, na mješalici, po ogradi. Sad na dijelu ograde, koji je okrenut na sjeverozapad, ponosno stoji velik crveni natpis
"MI ĆEMO POBIJEDITI".

Ujutro, u petak, radnici pozivaju svog šefa, koji oko 6:30 sav bijesan dolijeće svojim crnim BMWom. Zajedno obilaze grafite i vjerojatno smišljaju način kako da spriječe naše daljnje akcije.