Dan sastanaka

Jučerašnji dan možemo nazvati danom sastanaka. Počelo je već u 7:30, kad nam je došao predsjednik gradske četvrti Peščenica Žitnjak, Ivan Šikić. On je došao sa svojim pratiteljem, majušnim debeljkom s brčićima, što je držao Šikiću kišobran. Šikić je rekao da sve zna. Nije njemu bio potreban nikakav obilazak gradilišta. Jer, kaže Šikić: "Sve je to u skladu s propisima!". Čovječuljak je kao jeka dodao još par puta "da da... propisima. Propisima. Sve je prema propisima." Nadodao je Šikić i kako se u gradu Zagrebu sve gradi u skladu s propisima i da se uvijek pita struku za mišljenje. Na što se čovječuljak mudro i promptno nadovezao kimanjem glave, dok su mu kišne kapi prskale s brčića. Na naše pitanje kako je moguće da je sve propisno, ako su ogradom zauzeli nogostupe i kako je moguće da još nemaju ni table. On je rekao da se ne brinemo, ionako je oduvijek tu ucrtana zgrada. Da možemo pogledati maketu naselja u zgradi Gradske četvrti. Onda smo ga pitali još nešto, vezano za zgrade, što je Šikića jako zabavilo: "HA HA jedno je ono što piše u tim planovima, a drugo je ono što se radi". Toliko o propisnosti. Ništa. Barem smo uspjeli unijeti malo veselja u tu nježnu birokratsku dušicu, a omogućili smo i njegovom privatnom čovuljku da malo razgiba vratne mišiće kimanjem. Zaključak je pjesnički: Vječni mladić Šikić uvukao nam se pod kožu kao mišić.
Zatim smo otišli u zgradu Gradske četvrti. Pogledali smo maketu i prvo se pokušavali snaći. Situacija na maketi u mnogim detaljima odudara od realne situacije. Onda je izašao debeljko iz ureda, brat blizanac (!) onog Šikićevog pratitelja. On je prvo rekao: "Šta se mi bunimo zbog te zelene površine, kad ćemo imati metro, kojim ćemo s djecom za 5 minuta doći do Maksimira i bilo kojeg Zagrebačkog parka!". Nismo mogli vjerovati da to čujemo. Onda nam je rekao da se moramo boriti, on nam predlaže peticiju, daje nam svakakve kontakte u gradskoj upravi, urbanističkom zavodu itd. Tad se odjednom pojavljuje njegov brat blizanac i više ih ne uspijevamo razlikovati pa odlazimo.
Popodne sam izložio našu problematiku pred urbanističkom sekcijom Zelene akcije. Više o tome u sljedećem postu.

Investitor

U subotu smo iz Jutarnjeg lista saznali kako se investitor što namjerava graditi na našoj livadi zove TEM-95 d.o.o. Glavni negativac? Ne, nikako... Ovo je samo građevinska firma koja koristi situaciju. Glavni negativac je sistem koji omogućuje izdavanje dozvola van svake pameti.
Eto, malo smo istražili tko je taj TEM-95 i što to oni žele, kako djeluju itd. I što je otkriveno?
Evo ovako:

TEM-95 d.o.o.
OSNOVNI PODACI
Naziv subjekta TEM-95 d.o.o. za graditeljstvo
Skraćeni naziv TEM-95 d.o.o.
Tip subjekta Trgovačko društvo
Porezni broj (MB)
Matični broj subjekta (MBS)
Ulica i kućni broj Međimurska 19
Grad i naselje 10000 Grad Zagreb - Zagreb
Županija Grad Zagreb
Telefon 01/3774919

Djelatnosti - NKD

Podizanje zgrada (visokogradnja)
Trgovina na veliko i posredovanje u trgovini
Prekrcaj tereta i skladištenje
Poslovanje nekretninama
Raznovrsne poslovne djelatnosti, d. n.
Ostale uslužne djelatnosti, d. n.


Idemo sad još malo dalje... 
Prema nagodbi od 28. studenoga 2006., TEM-95 je dobio neke katastarske čestice u Zagrebu. Najzanimljivija točka te nagodbe je da su oni dali gradu neku zemlju na Trešnjevci, a zauzvrat dobili zemlju na Žitnjaku. Tekst ide ovako:
"Grad Zagreb daje u vlasništvo društvu TEM-95 d.o.o. 672/1000, Edi Postrašiji 55/1000, Ani Postrašija 55/1000, Vesni Tkalec 36/1000, Matiji Tkalcu 36/1000, Nikolini Tkalec 36/1000, Sonji Galetović 55/1000 i Vesni Klanac 55/1000 dijela nekretnine označene kao z.k.č.br. 9046/19 k.o. Grad Zagreb, pašnjak površine 2167 m2, upisane u z.k.ul. 25852 k.o. Grad Zagreb (prema katastru nekretnina k.č.br. 4379/21 k.o. Žitnjak površine 2167 m2)."

Ono što želimo

Da, znamo...
Ovo je samo jedna od Zagrebačkih zelenih površina. Štoviše, ovo je samo jedna od onih zelenih površina koje se nemilice pretvaraju u betonske stambene blokove. U gramzivim raljama hrvatskog građevinskog poduzetništva nestaju zelene površine, kako bi se prodavali stanovi. Jer to je unosnije. Jer tu su pare.
Ipak, ovo za nas nije samo zelena površina. Za nas je ovo livada djetinjstva naše djece. Naša se djeca igraju na livadi, mi se na njoj družimo, slave se rođendani. Djeca na njoj odrastaju, na površini puno humanijoj, puno prirodnijoj od onih sivih, hladnih betonskih blokova, toliko karakterističnih za naš grad. Zato je ova livada mjesto od posebnog značaja za sve nas.
Ako ova livada "padne", ako se na njoj stvarno izgradi zgrada, što će preostati našoj djeci? Ostat će im beton, asfalt, ulica. Zbog dosade, ostat će im okupljanje u kvartovske bande, što besciljno patroliraju kvartom. Da li se itko od investitora pita što će biti s djecom? Da li je to njih uopće briga? Jer, to su ljudi što su odavno zaboravili na svoje djetinjstvo. Nemaju oni vremena razbijati si glave takvim glupostima kakva je dječja igra. To su ozbiljni ljudi. Poduzetnici. Voze se u svojim crnim limuzinama, u stalnoj trci za brzom zaradom, bez osjećaja za dugoročni interes cijele zajednice.
A tom instant poduzetništvu smeta dječja igra, kao i bilo kakav smijeh. Smijeh nije primjeren odraslima. Oni moraju biti ozbiljni, usmjereni na profit. A djeca se mogu, uostalom, igrati i na kompjuteru. Ili neka gledaju televiziju. Imaju i igraonice u shopping centrima. Djetinjstvo, provedeno u shopping centrima, producira upravo ono što treba našem mladom kapitalizmu - konzumente, što će poslušno reagirati na bilo kakvu propagandnu poruku.
Mi želimo djeci omogućiti zdravo djetinjstvo. To bi trebao biti cilj cijelog našeg društva, jer djeca su naša buduænost, zar ne? Želimo li humanije društvo, djeci trebamo osigurati odrastanje u humanim sredinama. Gradovi moraju biti građeni i uređeni po mjeri čovjeka, a ne po mjeri nekolicine instant poduzetnika. Zato ćemo učiniti sve što je u našoj moći da sačuvamo ovu livadu ili, ako želite, zelenu površinu.

Novinski članci

Kako je spomenuto u ranijem postu, izašlo je nekoliko članaka u novinama. Ovdje su linkovi a online izdanja. Zgodno je pogledati online izdanje Jutarnjeg lista, jer se tamo svaki članak može komentirati.
Feral Tribune - Misteriozni projekt, autor Igor Lasić
Jutarnji list - Znanstveni novaci protiv gradnje bore se grafitima i upozorenjima, autor Nebojša Grbačić
Novi list - Djeca znanstvenika grafitima protiv betona, autor Branimir Zekić.
U Vijencu se naslovni članak bavi građevinskim "pothvatima", a potaknut je upravo našom akcijom. Popratna fotografija je naš grafit "Bandiću lafe".

Danas je data izjava i za Radio 101. Prilog će biti emitiran danas u emisiji aktualni 101 u 18 sati.

Prodor u medije

Konačno je izvršen i proboj u medije! Prvo je izašao člančić u Feralu, pod naslovom Misteriozni projekt.
Oko 19 sati došli su novinari Jutarnjeg lista, iza zgrade se skupilo mnoštvo stanara i djece, tako da je sve prošlo jako dobro. Mi smo davali izjave novinarima, djeca su se slikavala... Atmosfera je bila nevjerojatna. Ispalo je puno bolje nego što smo očekivali. Dio atmosfere prenosimo i slikama.
Cijeli jedan dio livade djeca su aranžirala svojim crtežima, koji zorno pokazuju njihovo neslaganje s projektom. Djeca su također i na druge načine pokazivala što nas čeka.
Danas su došli (konačno) i novinari HTVa snimiti prilog za Zagrebačku panoramu, a za cijelu priču se zanimaju i novinari Novog lista, koji su me zvali i kojima sam sve ispričao.
I tako smo prodrli u medije - tiskane i vizualne. Još nam preostaje radijski eter.

Jedna kratka vijest

Lijepa priča o našoj borbi našla se i na blogu "Grintanja o ovom i onom". Preporučamo za čitanje i zahvaljujemo autoru!

Gdje ćemo se igrati?

Princip Occamovog noža otprilike kaže da je od dva rješenja bolje ono koje je jednostavnije. Isto tako, najbolje su i najjače parole one koje su vrlo jednostavne.
Eto, recimo jučer. Jučer navečer malo su se pisali grafiti. Sve su to promatrala djeca i uskoro preuzela inicijativu. Jedan dečkić je prišao: "Teta, mogu ja nešto napisati?", uzeo sprej i napisao: GDJE ĆEMO SE IGRATI?
Tako jednostavno, a tako savršeno jasno! Naivno dječje pitanje koje pogađa ravno u srž problema, bolnom istinitošću. Doista, u toj su poruci sažeta sva naša nastojanja, u toj je poruci sažeto i sve ono što djeca žele.
A što to djeca žele? Djeci nije potrebno ništa posebno. Toliko puta smo se uvjerili, kao roditelji, kako su djeci uvijek najdraže one najjednostavnije igračke. S njima se najduže igraju, vezuju se za njih. Isto tako, djeci je dovoljna ova livada. Nikakve dodatne sadržaje djeca ne traže, samo trava po kojoj se mogu valjati, nabijati loptu, trcati, skakati,...
A što djeci nudi grad Zagreb? Umjesto da se igraju na zraku, na zelenim površinama, djeca se zatvaraju u stanove, gdje sate i sate provode pred televizorima. Ako se žele igrati, neka odu u neki shopping centar. Tamo su uredene igraonice. Sterilne. Bez krpelja. Bez alergenih biljaka. Ima i nekoliko velikih igraonica na otvorenom, recimo Bundek. Igraonice su to s mnoštvom sprava, po kojima bi se djeca trebala penjati, skakati i sl. Medutim, djeca više vole samo bacati kamenčiće u jezero. I to ne u ono sterilizirano, vec više vole ono koje je ostavljeno poludivlje. Tamo promatraju kukce, skupljaju grančice, bacaju kamenčiće u vodu... Eto, to našoj djeci treba, ništa sofisticiranije od toga.
Zbog toga je grafit "Gdje ćemo se igrati?" ono najbolje što je dosad napisano na ogradi u ulici grada Chicaga.

Iz izmjena i dopuna GUP-a

Prenosimo samo ovo. Zanimljivo je kolike su zelene površine predviđene.

Stanje akcije

Dosad smo se bavili samo ispisivanjem grafita po ogradi. Time smo nervirali investitora (zasad još uvijek nepoznatog), ali i pokazali stanarima Borovja kako nekakva inicijativa ipak postoji. Uz to, ispitivali smo situaciju, pokušavali doći do konkretnijih informacija, osmišljavali daljnje korake.
Ideja ima jako puno, neke ćemo provesti u djelo bez problema, neke ćemo provesti jedino uz podršku ostalih stanara okolnih zgrada.
Investitor se i dalje skriva, ne želi odati svoj identitet, kao što ne želi odati što se namjerava graditi na Borovju. No, svakome je jasno da iza svega stoji netko s debelom podrškom gradskih struktura. Nismo naivni.
Svjesni smo da naša akcija neće ići glatko. Međutim, uživamo veliku podršku u našem kvartu. Svakodnevno nam ljudi prilaze, raspituju se, žele pomoći. Najbolja stvar i najveća snaga akcije su djeca. Djeca s njihovim malim akcijama, kojima pokazuju svoje negodovanje, djeca kojima je naprasno oduzeto još jedno igralište. Zato, neće glatko ići ni ta gradnja. A to nam već ulijeva veliku dozu optimizma.
Iza ove gradnje stoji netko s debelim novčanikom, s još debljim vezama u Gradu Zagrebu. Mi, s druge strane, imamo vrlo tanke novčanike, nemamo nikakve veze u Gradu. Ali, naša su srca velika, na našoj su strani ljudi, s nama su djeca. I mi ćemo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo zaštitili ovaj maleni kutak.
Čak i u slučaju da ne uspijemo, uspjeli smo! Jer, barem ćemo pokazati kako građani postoje, kako građani misle i djeluju. Ako ništa drugo, netko će uočiti našu akciju i jednog dana uspjeti u svom kvartu.
A mi? Mi ćemo moći gledati svoju djecu u oči. Jer smo, ako ništa drugo, barem probali.

Dakle - Stanari Borovja, gore glave!

Vikend akcija

Preko vikenda nismo mirovali, nego smo i dalje ispisivali grafite. Nervirali smo stražara, kao i njegove poslodavce. Slike su na našem Flickr siteu.
U nedjelju su djeca žestoko spopala ogradu i iskidali je.
U ponedjeljak ujutro opet nervoza u neprijateljskim redovima. Ispod grafita "Nogostup" vidimo da betoniraju onih 2 kvadrata zelene površine. Vjerojatno misle da će nas zadovoljiti takva rješenja.

GUP i mi

Nakon krace potrage, ipak je naden i GUP. Doduše, datum je ožujak 2006., a GUP se, kako nam je svima poznato, lako mijenja, a još lakše prilagodava. Ne znamo još da li je i taj dio plana podlegao nekim kasnijim promjenama.
Ovdje su isjecci tih karata na kojima se vidi podrucje oko naših zgrada. Ukratko, podrucju je namjena pretežno stambena, a pod uvjetima za zaštitu prostora stoji oznaka 1.6, koja, prema legendi, znaci: zaštita i uredenje dovršenih naselja. Na svim kartama vidi se naša livada i na njoj nije predvidena nikakva gradnja.
Treba saznati da li je u našoj opcini (Pešcenica - Žitnjak) ikada održana ikakva javna rasprava u vezi intervencije protiv koje se bunimo.

Iz jednog maila saznajemo i primjer ping pong dvorane koja je, eto, zamišljena na Vrbanima, na podrucju jednog djecjeg igrališta. Natjecaj je raspisan negdje gdje je ocito bio dostupan odabranom krugu ljudi, rezultat je izvješen zimus na trgu, za vrijeme salona arhitekture, a gradani su za taj plan saznali pukim slucajem i uspjeli odgoditi gradnju.

livaDA

Večeras opet ispisivanje grafita. Akcija je žešća nego prvi put, u smislu da smo napisali više grafita nego jučer. Na livadi je sad postavljen stražar pa smo morali paziti da nas ne ukeba. Pokazalo se da je to jednostavno, jer, čim primijeti nešto neobično, pali reflektor.
Oko livade marširaju standardne kvartovske bande, koje demonstriraju nasilnije metode. Naravno, to nam smeta, ali ne možemo objasniti klincima da to što rade ne vrijedi. Ionako njih vjerojatno nije ni briga za livadu...

Danas nam je, inače, pristigla gomilica mailova podrške. Jedan je stigao i od naše podružnice u New Yorku. Kaže - parola je livaDA. To se sad nalazi na sjevernoj strani ograde, a moglo bi se pretvoriti i u geslo cijele akcije.

Ujutro opet komešanje - tipovi u crnom se šeću okolo i mjerkaju nove grafite. Isto tako, i stanovnici Borovja mjerkaju grafite. Oni s vidnim odobravanjem.

Kronologija akcije

Kao što je spomenuto, već smo prije dolaska radnika nešto pokušavali napraviti, ali bezuspješno. Čekao se jak poticaj, a to je nastupilo u ponedjeljak, 14. svibnja.
U ponedjeljak popodne nalazimo se iza zgrade, razgovaramo, stvara se jezgra inicijative. Planira se pozivanje novinara, planiraju se konkretne akcije.
Ipak, osim pozivanja novinara, razgovora s aktivistima Zelene akcije i dogovaranja, ništa konkretno nije poduzeto do četvrtka. Osim djece. Djeca i dalje dolaze na livadu i poduzimaju svoje male akcije, kojima jasno daju do znanja kako kuže što se dešava.
U četvrtak konačno počinjemo s djelovanjem. Nabavljamo sprejeve, smišljamo naziv inicijative, režemo šablonu s logom akcije. U večernjim satima krećemo s ispisivanjem grafita po ogradi. Isto tako, logo ispisujemo a nekoliko mjesta - po kontejnerima, na mješalici, po ogradi. Sad na dijelu ograde, koji je okrenut na sjeverozapad, ponosno stoji velik crveni natpis
"MI ĆEMO POBIJEDITI".

Ujutro, u petak, radnici pozivaju svog šefa, koji oko 6:30 sav bijesan dolijeće svojim crnim BMWom. Zajedno obilaze grafite i vjerojatno smišljaju način kako da spriječe naše daljnje akcije.

GUP na internetu

Potraga za GUP-om grada Zagreba na internetu daje ovaj rezultat.

Kronologija postavljanja ograde

14. svibnja

Ujutro, negdje oko 7 sati, dolaze kamioni, iz njih izlaze radnici. Za par sati po rubovima livade postavljeni su ogradni stupovi. Stupovi nisu postavljeni samo po livadi, već se dade naslutiti kako će ograda zauzeti i dobar dio nogostupa.

15. i 16. svibnja

Postavljaju se čelične mreže. Livada nije još potpuno okružena ogradom, ali već sad kolica ne mogu proći nogostupom.

17. svibnja

Ograda je završena. Platnena je, s Gramatovim logom. Na jugoistočnoj strani su postavljeni kontejneri, a na jugozapadnoj je poljski WC. Ulaz na gradilište je na jugozapadnoj strani livade.
Još uvijek nema bitne stvari - natpisne table.

Situacija prije ograđivanja livade

Na ovoj slici je slika Borovja preuzeta s Google Eartha.

Vidi se livada i okolne zgrade. Livada je vidno devastirana automobilima induciranom erozijom. To pokazuje kako je nužna bila sanacija, ali sanacija sigurno ne znači izgradnja zgrade.

Pretpovijest

U početku bijaše riječ. Riječ o mogućoj gradnji već se dugo, ispod glasa, širi livadom na Borovju. Iako mala za neku "ozbiljniju" zgradu, lokacija je atraktivna. Kako smo upoznati s graditeljskim pothvatima i sličnim zbivanjima u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj, uglavnom smo samo čeali da se nešto dogodi.
U želji da nešto učinimo s livadom, da spriječimo njenu daljnju devastaciju automobilima, pokušavali smo nazvati područni ured gradske samouprave, da vidimo planira li se ograditi ta livada. Ili da se sami organiziramo, ogradimo livadu kamenjem i posadimo stabla. Nikad se nitko nije javio na te telefone.
Onda su se, jednog dana, na livadi pojavili geodeti, koji su premjeravali zelenu površinu. Djeca su čupala njihove mjerne kolčiće... I to je uglavnom sve.
U to doba uspostavljamo kontakt s Pravom na grad, a preko njih sa Zelenim telefonom.

Uvod

Pozdrav!
Svrha ovog bloga je da prati akciju za spas livade na Borovju, u ulici grada Chicaga, u Zagrebu. Tamo je, zasad misteriozni, Netko krenuo u gradnju nečega, očito zgrade. Livada na kojoj su se dosad igrala djeca okružila je ograda na kojoj se ponosno ističe natpis Gramat. Zasad je to uglavnom sve što znamo.
Uskoro slijedi konkretna akcija, a onda će biti i slika.
Nikola