Moglo je biti i ovako...

O ovakvome nečemu smo sanjali...

... a umjesto toga imamo ovo:

Šta mislite, kome ćemo dati glas?

Za one koje možda i dalje fasciniraju slike novih građevina i ostalih djela, za koje je "zaslužan" MB, pozivam vas da, kao primjer njegovog djelovanja "za dobrobit građana", pogledate ili se prisjetite (neuspjele) akcije koju smo vodili kako bismo spriječili izgradnju zgrade na parceli, koju smo mi, građani, koristili kao jedinu zelenu površinu pogodnu za dječju igru i opuštanje odraslih u našoj okolici (ima tamo puno materijala, a situacija je bolno tipična i nebrojivo puta ponavljana u svim dijelovima grada). S time u vezi, naročito obratite pažnju na nagodbu, kojom je investitor došao do željene parcele, u zamjenu za potpuno bezvrijedno zemljište između željezničke pruge i jednog prilaznog puta na Horvaćanskom zavoju.
Eto, već bi ovo trebao biti dovoljan razlog da glasate za Kregara. On, kao i svi ljudi na njegovoj listi, siguran je jamac da ovakve stvari neće biti moguće.

Avionima protiv bagera

Livada je već skoro potpuno uništena. Na mjestu gdje su se nekad djeca igrala, gdje smo svi provodili slobodno vrijeme, sad je krater, iz dana u dan sve dublji.
Livada je oduvijek bila mjesto druzenja i igre. Na taj smo je način jučer i simbolički ispratili, dakle razigrano i veselo. Ogorčeni smo zbog svega što se dogodilo, ali livada nije zaslužila da je samo tako zaboravimo i prepustimo hladnoj lopati bagera. Ova livada je samo jedna od stotina takvih parcela diljem grada. Našom borbom nismo uspjeli spasiti ovu livadu, ali puno toga smo ipak naučili, prenijeli poruku drugim građanima kako je građanski otpor ovakvoj devastaciji grada potreban. Livada u Borovju je žrtva takvog "upravljanja" gradom. Zato mi u svemu ovome nismo gubitnici. Ako je netko gubitnik, to je prvenstveno grad.Jer, oni mogu uništavati parkove, mogu zasipati betonom svaki milimetar ovog napaćenog grada. Mogu oni zgrtati svoje prljave novce, ali jednu stvar ne mogu uništiti, a to je naš duh. Kako bismo to pokazali, jučer smo se našli iza zgrade, opremljeni gomilom papirnatih aviončića. Bacanjem tih aviončića preko ograde, jasno smo pokazali svima kako ne mogu uništiti dječju radost, smijeh igru!
Mislim da je poruka više nego jasna, a sve su popratili novinari Večernjeg lista, sutra.hr i Cropix-ov fotoreporter.

Sram vas bilo!

U današnjoj emisiji na Radiju Sljeme, gdje sam se u eteru našao s Jelavićem, pročelnikom gradskog ureda za sve i svašta, javno sam izgovorio ono što sam odavno želio, a to je: "Gospodinu Jelaviću, kao i cijeloj garnituri koja upravlja gradom mogu samo poručiti neka se srame!" U biti, želio sam im poručiti "neka se srame, ako su za to uopće sposobni. Ja najozbiljnije mislim da oni za sram nisu sposobni. Oni su najobičniji beskrupulozni uzurpatori javnog prostora, a njihova je vizija devastacija grada. Kao što je jedan prijatelj lijepo rekao:

.... za 15 godina, kad ta geta postanu legla narkomanije, kriminala i psihopatije, sigurno će se pojaviti puno pametnih glava koje će ukazivati na lošu urbanizaciju i neplansku gradnju, ali jebiga, bit će kasno.

Smrt livade

"Baš bi volio da sutra opet otvorimo ogradu", rekao je mali J., "tako je lijepo igrati se na livadi..."
Više vrijedi jedna takva rečenica, izgovorena iz dječjih usta, nego sve ono što smo u zadnjih godinu dana čuli od svih onih tzv. "nadležnih", "mjerodavnih" i slične gamadi.
Gamadi, da. Jer nemam ljepše riječi za te strukture, kako gradske vlasti, tako i ministarstava. Gamad je to, jer uzurpiraju svaku zelenu površinu, uništavaju i prirodnu i krajobraznu baštinu, uništavaju dječja igrališta, građanima oduzimaju mjesta opuštanja i rekreacije. Od nas stvaraju poslušnike, skrušene i bezvoljne aparatiće na navođenje.
Ipak, djeca dokazuju koliko razumiju samu srž problema. Djeca jako dobro znaju koliko je livada dobra za njih. U svakom ubranom cvjetiću, u svakom mravu, u svakoj gusjenici i glisti, u trčanju za loptom po zelenoj travi.. u svemu tome ima toliko dubine, toliko smisla, to je toliko iznad svih tih privatnih interesa kojima se vode profiteri.
I na to smo upozoravali sve mjerodavne službe čitavih 12 mjeseci.
Ali nitko nas nije želio čuti.
Jučer su postavili ploču na ulaz u gradilište.
Danas je buldožer zario svoju lopatu u zemlju. Digao je prvi sloj zemlje, zatim još jedan i još jedan. Odlazi livada pred našim očima, a mi to možemo samo bespomoćno gledati. Ima nas premalo, ne možemo organizirati živi zid pred ulazom u gradilište, kojim bismo spriječili ulazak strojeva.

Početak uništavanja - prvo prodiranje lopate bagera u travnjak

Ljudi su, kao i svakog drugog dana, odlazili na posao, potpuno mirno, kao da se ništa ne događa. I to je slika mlade hrvatske inteligencije!

Neki se i dalje, kao i tokom cijele akcije, ponašaju kao da se ništa ne događa.

Dodo je vikao: "Marš bageru! Ajde ča! Bježi!"
Matko me pitao: "Tata, a šta danas će nam iskopati livadu? Hoćemo li onda ići na neku drugu livadu? Ali onda će iskopati i tu drugu livadu, šta ne?"
Kažem vam, još jednom, više ima mudrusti u toj dječjoj jednostavnosti nego u svim tim zapetljanim igrama ozbiljnih, odraslih ljudi.

Dokumentarac je pogledan

Danas nam je Goran Dević donio kopiju dokumentarca o nama, nazvan "Park u izgradnji". Naravno, odmah smo ga pogledali i odličan je! Jako smo zadovoljni i preporučamo ga svima koje zanima naša borba za livadu.
Na ovom mjestu treba još jednom zahvaliti svima koji su doprinijeli ostvarenju ovog filma.
Film je već prikazan na jednom sastanku zdravstvenih radnika u Osijeku. U utorak će u Školi narodnog zdravlja Andrija Štampar biti predstavljen novinarima. Kopija je dodijeljena i uredu gradonačelnika. Na nama je da sad taj film što bolje iskoristimo.
Rečeno nam je i da se film može slobodno kopirati i sl. Dakle, svi zainteresirani neka se jave i donesu prazan DVD, a mi ćemo im dati kopiju. DivX izdanje možete skinuti ovdje (200 MB)

Završilo je snimanje dokumentarca

Pravo na prostor bezbrižne dječje igre jednako je pravo svih nas. Isto tako, želja naše djece da se ne igraju na bezličnoj izlokanoj površini, nego na zelenilu i među maslačcima, vrlo je jasno iskazana. Sve smo to smo još jednom, zajedničkim snagama, vrlo jasno pokazali onima koji su tu livadu (prostor javnog interesa) uzurpirali kako bi ostvarili svoj sebičan, privatni interes.
Sam čin skidanja jednog polja žičane ograde nekima se možda mogao učiniti grubim i lošim potezom. Međutim, to je uslijedilo nakon što smo iscrpili gotovo sve legalne načine kako bismo našoj djeci i nama odraslima ostvarili jednostavnu želju - da uživamo na livadi. Osim toga:

GRADILIŠTE SE NE SMIJE POSTAVLJATI DOK SE NE IZDA GRAĐEVINSKA DOZVOLA.

Na ovaj način smo najjasnije pokazali koliko nam je stalo do livade. Pokazali smo da ćemo dati sve od sebe kako bismo spasili tu malenu, ali za nas toliko veliku i važnu krpicu zelenila.

Preko zime uglavnom nismo baš puno radili. Upali smo u letargiju nakon svih onih besciljnih lutanja u šumi šaltera i i bezlične birokracije. Nažalost, i ja sam, suočen sa svim tim nepremostivim birokratskim zidovima, postao pesimističan.
Ipak smo odlučili ići dalje!Prva je ideja bila na neki način ponovo privući medije, da ponovo progovore o nama. Zvali smo ZG panoramu, ali nekako baš tih dana nas je nazvala Arijana Fridrih, koja me pitala da li bismo bili zainteresirani da snime dokumentarac o nama i našoj borbi za livadu. To je bio jak poticaj i sad smo tu gdje jesmo.Sad trebamo nastaviti. Pokazali smo da jednostavnim akcijama svi zajedno možemo napraviti puno toga. Zato sad namjeravam ponovo kontaktirati medije. Neka dođu kod nas, neka snime situaciju, neka pišu. Mi ćemo im ponovo prirediti nešto "spektakularno", npr. bacanje aviončića od papira preko ograde.
Djeca će se, uvjeren sam, vrlo brzo ponovo igrati na livadi! Ovoga puta neometano.
Dolazak policije nas baš i nije impresionirao. Imamo svu potrebnu dokumentaciju kojom možemo dokazati kako smo u pravu. Osim toga, optužba za javno okupljanje ne stoji, jer

1. bilo nas je na okupu manje od 20 odraslih;
2. uglavnom smo svi "okupljeni" bili iz Ulice grada Chicaga 19, 21 i 23.

Ljudi, NAŠA DJECA SU KONAČNO OPET BILA NA LIVADI!!! Zar to nije prekrasan rezultat?
Dokumentarac bi trebao biti gotov do 15. IV. Režiser Goran Dević je obećao da će nam poslati kopije filma na DVD-ima. Žongleri, koji su moji prijatelji, su došli na moj poziv. Sretni su što su sudjelovali u ovome.

[Slike sa snimanja možete pogledati ovdje. Ima ih dosta, raspoređene su na nekoliko stranica...]