Više vrijedi jedna takva rečenica, izgovorena iz dječjih usta, nego sve ono što smo u zadnjih godinu dana čuli od svih onih tzv. "nadležnih", "mjerodavnih" i slične gamadi.
Gamadi, da. Jer nemam ljepše riječi za te strukture, kako gradske vlasti, tako i ministarstava. Gamad je to, jer uzurpiraju svaku zelenu površinu, uništavaju i prirodnu i krajobraznu baštinu, uništavaju dječja igrališta, građanima oduzimaju mjesta opuštanja i rekreacije. Od nas stvaraju poslušnike, skrušene i bezvoljne aparatiće na navođenje.
Ipak, djeca dokazuju koliko razumiju samu srž problema. Djeca jako dobro znaju koliko je livada dobra za njih. U svakom ubranom cvjetiću, u svakom mravu, u svakoj gusjenici i glisti, u trčanju za loptom po zelenoj travi.. u svemu tome ima toliko dubine, toliko smisla, to je toliko iznad svih tih privatnih interesa kojima se vode profiteri.
I na to smo upozoravali sve mjerodavne službe čitavih 12 mjeseci.
Ali nitko nas nije želio čuti.
Jučer su postavili ploču na ulaz u gradilište.
Danas je buldožer zario svoju lopatu u zemlju. Digao je prvi sloj zemlje, zatim još jedan i još jedan. Odlazi livada pred našim očima, a mi to možemo samo bespomoćno gledati. Ima nas premalo, ne možemo organizirati živi zid pred ulazom u gradilište, kojim bismo spriječili ulazak strojeva.
Početak uništavanja - prvo prodiranje lopate bagera u travnjak
Ljudi su, kao i svakog drugog dana, odlazili na posao, potpuno mirno, kao da se ništa ne događa. I to je slika mlade hrvatske inteligencije!
Neki se i dalje, kao i tokom cijele akcije, ponašaju kao da se ništa ne događa.
Matko me pitao: "Tata, a šta danas će nam iskopati livadu? Hoćemo li onda ići na neku drugu livadu? Ali onda će iskopati i tu drugu livadu, šta ne?"
Kažem vam, još jednom, više ima mudrusti u toj dječjoj jednostavnosti nego u svim tim zapetljanim igrama ozbiljnih, odraslih ljudi.
Nema komentara:
Objavi komentar